Arhiv tekstova
Prijedlog tjedna
Ante Peterlić:
Ogledi o devet
autora
(Centar za kulturnu
djelatnost, Zagreb 1983.)
Knjiga koja je tiskana prije ravno dva desetljeća, »Ogledi o devet autora«, djelo je jednog od, uz Nenada Polimca, koji je inače i urednik ovog izdanja, najvećih hrvatskih znalaca poslijeratnog i suvremenog svjetskog filma, Ante Peterlića. U ovoj studiji Peterlić nije naveo djela i ispisivao hvalospjeve radu svojih »miljenika«, već je prije izbjegavajući žanrovske odrednice razmatrao autorsko djelo unutar šireg konteksta. Ograničavajući se na filmske stvaraoce i umjetnike koji osvjetljavaju njegovo osnovno zanimanje glede teme, Peterlić se usredotočio na devet autora i njihove karakteristične postupke u stvaranju, stilu i kinematografskoj retorici koji ih bitno razlikuju, odnosno uzdižu od drugih. U ovom smislu, po samim Peterlićevim riječima, primjerice u člancima o (Robertu) Altmanu i (Werneru) Herzogu u pitanju su izuzeci: »Pisanje o prvom bilo je i prigoda da se dođe i do nekih uopćavanja o američkom filmu, a budući da su u ovom izboru još tri američka redatelja, činilo mi se da se taj tekst može s njima povezivati te da ta manja cjelina može poslužiti upoznavanje s američkim filmom u cijelosti. Napis o Herzogu, pak, ne govori o njegovu karakterističnu redateljskome postupku, ali teško ga je bilo izostaviti budući da se radi o jednom doista ingenioznome redateljskom pothvatu.« Autor obrađuje sljedeće velikane filma: Roberta Altmana (cjelina naslovljena: »Nashville« i razvoj američkoga filma), Michelangella Antonionija (»Uvod u Antonionija«), Louisa Bunuela (»Taj mračni predmet želja«), Claude Chabrola (»Tjeskobni promatrač«), Howarda Hawksa (»Stameni genij«), Wernera Herzoga (»Repeticija, varijacija, fata morgana), Romana Polanskog (»Podstranarska paranoja«), Georgea Stevensa (»Pretapanja«), te Raoula Walsha (»Tri filma R. Walsha«). Knjigu okončava bogata biografija i filmografija svih spomenutih filmskih redatelja koju je priredio Peterlićev suradnik Jože Steiner. Ovo sjajno djelo rafiniranog filmofila i velikoga znalca svjetske kinematografije osvaja usmjerenošću na te i takve sastojke djela odabranih autora koja je ispunjena uvjerenjem kako svaka komponenta u radu filmskoga stvaraoca može poslužiti rasvjetljavanju stvaraočeva svijeta, ili kako bi to formulirao sam Ante Peterlić u svome predgovoru knjizi: »U opisivanju svih specifičnih genijalnih postupaka ovih autora vidio sam, osim stilskih osobenosti i finesa i odraze redateljeva svjetonazora, doživljaja svijeta, koja vjerojatno sadrži i njegovo inicijalno viđenje svijeta, koja, opet, sadrži i njegovo bitno životno iskustvo.«
R. G. T.
Coldplay
A Rush Of Blood To The Head
Capitol 2002.
Od kada je skupina Radiohead svoj muzički izraz hermetizirala, na Britpop sceni ostalo je upražnjeno mjesto za jedan melankoličan, ali ipak čvrst i angažiran rock band. To mjesto je nesumnjivo, veoma uspješno zauzeo mladi londonski četverac COLDPLAY.
Poslije velikoga uspjeha njihova prvijenca »Parachutes« i također uspješne turneje, bend se iscrpio, te su zli glasovi najavljivali raspad. Ali, lider i pjevač Chris Martin, gitarist Jon Buckland i njihova do savršenstva jednostavna ritam sekcija, izdigli su se iznad svega i potvrdili iznova svoje, već albumom prvijencem otjelotvoreno, skladateljsko umijeće.
»A Rush Of Blood To The Head« je album s 11 numera u prepoznatljivom dinamičkom i ritmičkom ključu skupine Coldplay. Ploča je, prije svega, gitarističko remek-djelo, gore u tekstu već napomenutoga artističkog dua. Ovaj album je prava, snažno emocionalno obojena cjelina. U svakoj numeri može se jasno osjetiti navala krvi u glavu, baš onako kako je i sama ploča naslovljena. Od prva singla, poletne »In my place«, preko pijanističke balade »Scientist«, furiozne U2 hommage pjesme »Clocks«, pa do posljednjega i aktualna singla »God put a smile on your face«, Colplay s pravom egzistira na vrhovima britanskih i američkih top ljestvica. Glazbena harmonija na relaciji gitare-klavir-gudači, nosi čestice ovoga albuma, poput krvnih zrnaca, kroz cijelo tijelo Coldplay konzumenta. Lirika Coldplaya je konstanta iz svijeta rock glazbe i umjetnosti uopće, epicentar njihovoga pjevanja jeste ljubav u svim svojim pojavljivanjima. Inače, Coldplayi su i veliki mirovni i ekološki aktivisti. Iz njihova hipersenzitivna svijeta, suočenoga sa svim realnim neskladom oko sebe, rađa se ploča koja rješenje nudi u ljubavi. A ta ljubav jeste i ljubav prema univerzalnosti jezika same glazbe. »A Rush Of Blood To The Head« to doista i dokazuje.
D. B. P
