Arhiv tekstova
Buđenje nacioanlne svijesti
U trećem stoljeću prije Krista uspjeli su Ardijejci pod svoju vlast podvrći neka ilirska plemena i tako su stvorili svoju prvu državu. Država se prostirala od rijeke Krke do u današnju Albaniju, a prvi kralj im je bio Agron. Bavili su se i gusarenjem u Jadranskom moru, ometali Rimljane u plovidbi i pljačkali ih. To razbjesni Rimljane, zapodjenuše rat s njima i pobijede ih oko 229. godine prije Krista. Ostala im je samo nekakva skraćena država pod kraljicom Teutom. Protezala se od Dubrovnika do Lesha.
Izgleda da nije bilo mira između Ilira i Rimljana dugi niz godina. Rimljani su 167. godine zaratili s ilirskim kraljem Gencijem, pobijedili ga i njegovu državu podvrgli svojoj vlasti. Od tada Rimljani preuzimaju inicijativu i vode česte i dugotrajne ratove protiv Ilira. Sada je već sasvim jasno da Rimljani žele uništiti ili posve pokoriti Ilire. Zaredali su ratovi protiv Delmata 156 prije Krista, pa 135. godine stare ere protiv Ardijejaca i Plereja, zatim 129. protiv Histra i Japoda. Od 78. do 76. godine ponovno protiv Delmata i drugih ilirskih plemena. Rimljani osvajaju sve više ilirskih područja. U godinama od 6. do 9. nove ere u Batonskom ratu pokoriše i posljednja ilirska plemena. Od tada počinje njihova romanizacija, prvo u gradovima, vojnim centrima i putnim utvrdama, a kasnije i po ostalim područjima. Iliri se asimiliraju. Postaju službenici u državnim službama i vojsci, pa čak i rimski carevi. Smatra se da su carevi Aurelijan, Prob i Dioklecijan bili ilirskog podrijetla.
ILIRSKI PREPOROD: Iliri su se asimilirali. Uspomenu na sebe ostavili su u mnogim imenima, toponimima, provincijama, institucijama i nekim jezicima. Rimsku provinciju Ilirik zatekli su Slaveni u svojim seobama. Neki bizantski pisci u XV. stoljeću nazivaju Slavene Ilirima, a naročito dugo Hrvate. U XVII. i XIII. stoljeću govori se i o »ilirskoj narodnosti« u okviru Ugarske. U Beču je osnovana »Ilirska dvorska deputacija«, zapravo Ilirska kancelarija.
Napoleon 1809. godine stvara »Ilirske provincije«, Austrija 1916. godine stvara »Kraljevinu Iliriju«. U XIX. stoljeću nastao je u Hrvatskoj narodni pokret nazvan »Ilirski preporod«. Ilirski jezik u spisima na latinskom jeziku bit će istoznačnica (sinonim) za hrvatski jezik i bunjevački i šokački govor, sve do naših dana.
Balkanski poluotok nastanjen Ilirima Rimljani su zvali Illyricum (Ilirik). Oni su pod svoju vlast postupno podvrgli cijeli Balkanski poluotok. Pod njihovu vlast dospijeva i Regnum Illyricum (Ilirsko kraljevstvo), kralja Genacija 167. godine prije Krista. Pobjedom u Panonskom ustanku, ili Batonskom ratu, Rimljani administrativno uređuju cijeli poluotok. Ilirik se dijeli na dvije provincije: Pannonia superior i Provincia Illyiricum (kasnije Dalmatia). Kasnije će cijeli Ilirik podijeliti na dijeceze Illyiricum orientale i Illyiricum occidentale. Slaveni će tu zateći tri rimske provincije: Dalmatia, Praevalitana i Epirus nova. Za našu temu je važan naziv Dalmacija i dalmatinski. Sve do kraja XIX stoljeća dokumenti segedinske i subotičke Bunjevce nazivaju Dalmatincima, a njihov jezik lingua dalmatica (dalmatinski jezik). Treba napomenuti da ti stari rimski nazivi nemaju veze s Bunjevcima, nego s Hrvatima iz Dalmacije.
POD FRANCUSKOM I NJEMAČKOM: Za vrijeme Napoleona i francuske vladavine Ilirik dobiva i francusko ime: Les provinces Illyiriennes (Ilirske provincije). Ta teritorijalna podjela i uprava Francuza trajat će od 1809. godine do 1814. godine. Kroz to vrijeme bit će uređena prema Code Napoleon (Napoleonov zakon). To područje ima svoju vladu, neku vrstu lokalne samouprave. Ta uprava donosi mnoge reforme i naprednija je. Podupire se prosvjeta na »ilirskom jeziku« i njeguje se »ilirski« nacionalni osjećaj.
Maršal Marmont, koji je dokinuo Dubrovačku republiku, pokreće l810. godine u Ljubljani novine: »Telegraphe officiel des provinces Illyiriennes«, koje izlaze samo na francuskom i njemačkom jeziku. Pokušaj ozbiljnijih reformi u prosvjeti, ekonomiji, kulturi i politici, nije uspio. No neke reforme su prihvaćene i bile su poticaj napretku na svim područjima života. Djelovale su i na buđenje nacionalne svijesti kod Hrvata, iako su se rabili izrazi ilirski jezik i ilirska nacija.
Padom Napoleona povlači se i francuska uprava sa ovih područja. Dolazi Austrija, okupira ta područja, učvršćuje svoju vlast i osniva »Konigreich Illyirien – Kraljevina Ilirija. Osniva dvije gubernije, jednu sa sjedištem u Trstu, a drugu u Ljubljani. U tršćanski gubernij ušla je Goriška s Gradiškom, Pazinska grofovija i Hrvatsko primorje s Rijekom, te cijela civilna Hrvatska s Karlovcem. Koruška i Kranjska sačinjavaju drugi gubernij sa sjedištem u Ljubljani.
Raspadom gubernija stvaraju se »krunske zemlje« 1849. godine. Ovaj naziv sačuvat će se sve do 1918. godine u tituli austrijskih vladara. U velikom austrijskom grbu nalazio se do 1918. i grb Kraljevine Ilirije. I Austrija rabi pojmove Ilirija, Ilirska kancelarija, ilirski jezik i ilirski narod. No pored svega i unatoč svemu, upravo će se u Beču začeti i u Hrvatsku prenijeti jak hrvatski narodni pokret pod nazivom »Ilirski preporod«. O kojem više kasnije.
Ovdje treba spomenuti i jedno veoma važno povijesno djelo koje u naslovu sadrži ilirsko ime. Riječ je o djelu Illyricum sacrum. Autor djela je Daniele Farlati (1690. – 1773.). Bio je isusovac i povjesničar. Sa svojim redovničkim subratom F. Riceputijem oko 20 godina je prikupljao građu za crkvenu povijest Balkana. Riceputi je umro 1742. godine, Farlati je nastavio taj rad sam. Prvi svezak toga djela tiskao je u Veneciji 1751. godine. Za života je tiskao četiri sveska. Poslije njegove smrti rad je nastavio G. Coleti i osmi svezak tiskao 1819. Djelo sadrži obimnu i važnu povijesnu građu za Crkvu i narode na Balkanu.
Nastavlja se
