Arhiv tekstova
Korak do Europe
Nakon napornog radnog tjedna subota, a pogotovu njezina večer, trebala bi biti opuštajući i relaksirajući dio užitka u slobodnim, neradnim trenucima koji slijede u centralnom danu vikenda. Ali prošlotjedna subotnja večer bila je sve, samo ne opuštajuća, zahvaljujući važnosti »biti ili ne biti« susreta u kojemu se rješavala sudbina hrvatske nogometne reprezentacije i mogućnost nastavka kvalifikacijskog puta kroz doigravanje drugoplasiranih momčadi. Za »život« je trebala samo pobjeda, i ona minimalna, jer su Belgijanci imali lagani susret protiv Estonije, dok bi svaki drugi ishod donio oproštaj od »europskog sna« u Portugalu 2004. godine. I bi pobjeda, minimalna, ali velika…
Jedanaestog listopada u 20.15 na travnjaku Dinamovog stadiona u Maksimiru istrčala su jedanaestorica Barićevih izabranika u čvrstoj želji i nakani da pobjede Bugare, koji su, u duhu subotnje večeri i već osiguranog prvog mjesta u skupini, lagodno stigli na posljednju kvalifikacijsku obvezu. Zli glasovi unaprijed su likovali, oličeni u »viđenim« pretpostavkama kako će izabranici Plamena Markova, koji su na zagrebačku tekmu stigli u pratnji supruga i djevojaka, samo prošetati travnjakom ne kvareći pretjerano izlet u hrvatsku metropolu.
No, subotnjih devedesetak minuta nogometne drame razuvjerilo je sve sumnjičavce cijelog »starog kontinenta« koji su se, uz pomoć izravnog televizijskog prijenosa, mogli uvjeriti da o bilo kakvoj »šteli« nema ni govora. Jedina balkanska momčad koja je direktno izborila plasman na EP u Portugalu, zaigrala je čvrsto, u svom stilu zahvaljujući kome su pokazali najsigurniju igru kroz prijašnjih sedam kvalifikacijskih ogleda. Ilustracije radi, Bugari nisu primili gol igrajući na strani, a kada ga nisu dobili niti u prvom poluvremenu, nelagoda je počela prožimati 35.000 nazočnih srca na gotovo popunjenom stadionu.
Prigoda za gol bilo je još od prve minute, kad je Pršo mogao zabiti i olakšati svima dušu, a mogli su potom i Mornar, te Leko, u izvrsnim šansama koje su otišle u nepovrat, kao i brojni izgubljeni nervi. Željenog gola nije bilo, ali je bilo odlične igre na obje strane, uz fanatično navijanje vjernih navijača koji nisu prestajali s pjesmom tijekom cijelog prvog dijela utakmice. »Sjever«, dom najzagriženijih navijača Dinama, diktirao je štimung, a »Istok« i »Zapad« pratili su glasovima i dlanovima skupina koje su doputovale iz cijele Hrvatske, ne bi li osobnim prisustvom pomogli osvajanju konačnog cilja. Pobjede nad Bugarskom.
Drugo poluvrijeme na samom startu donijelo je zamjenu Srne i ulazak Olića na mjesto isturena napadača u Barićevoj nakani da ojača atake na gol nesavladivog Zdravkova. U 48. minuti, u svom prvom kontaktu s loptom, upravo je prvi izbornikov joker s klupe konačno pospremio loptu u bugarsku mrežu, fantastično isprativši odlični Pršin proboj po desnom boku. Maksimirsko grotlo je proključalo, ali su stisnute pesnice radosti zasigurno očvrsnule diljem Hrvatske i njezine dijaspore gdje god je ima. Konačno se na velikom semaforu mogao pročitati pozitivni rezultat koji vodi u željeni baraž i, barem na tren, se moglo lakše disati. Ali ne za dugo. Primivši gol, Bugari su zaigrali ofenzivnije kao da njima treba rezultat, otklonivši sve sumnje o mogućoj »prijateljskoj« utakmici subotnje zagrebačke večeri. Prisebnost cijele obrane, posebice posljednje linije predvođene Tudorom i pouzdanim Pletikosom na vratima, sve do posljednjeg sučevog zvižduka bila je na velikim mukama, parirajući srčanim gostima. Da drama bude veća, kako to surovo dolikuje presudnim utakmicama, u daljnjem tijeku susreta uslijedilo je nekoliko »mrtvih« prilika u kojima su Pršo i Živković pogađali okvir gola, lopta putovala po crti, ali je mreža protivnika mirovala.
Minuti vječnosti lijeno su se vukli do posljednjeg na štoperici Francuza Vessiera, koji je, držeći se teatralnosti po kojoj je dobro znan poznavateljima nogometa, ipak objektivno odsudio cijeli susret u kojem se presuđivalo o drugom mjestu osme kvalifikacijske skupine. A kada se, posljednji puta, oglasila njegova zviždaljka, radost je nesputano zavladala cijelim stadionom, oslobodivši snažni osjećaj kolektivnog olakšanja. Zahvaljujući golu Ivice Olića, napadaču moskovskog CSKA, u preostala dva sata svog trajanja (susret je završio u 22.05) subotnja večer je, na koncu, donijela svoj očekivani smisao. Opuštanje i relaksaciju uz više nego zasluženo pobjedničko osvježenje…
Hrvatska: Pletikosa, Šimić, Vranješ, Kovač R., Tudor, Živković, Rapaić (od 54. Babić), Srna (od 46. Olić), Pršo, Leko, Mornar (od 76. Rosso)
Bugarska: Zdravkov, Krstev, Pažin, Kirilov, Petkov, Borimirov, Berbatov, Dimitrov (od 63. Mančev), Peev (od 72. Janković), Hristov, Petrov
