Arhiv tekstova
Trubadur dugoga vijeka
Na današnji dan, 17. listopada 1944. godine, rođen je u Dubrovniku glasoviti kantautor, gitarist, poeta i lutalica, Ibrica Jusić. Familija Jusićevih, podrijetlom iz BiH, uvijek je bila iznimno glaz-beno nadarena i u njihovom domu se uvijek pjevalo i sviralo. Stariji brat Ibrice Jusića, Đelo, slavni hrvatski glazbenik, skladatelj, ravnatelj i aranžer, bio je utemeljiteljem slavnih »Dubrovačkih trubadura« koji su koncem 60-ih godina predstavljali jednu od najpopularnijih grupa suvremene glazbe na etno-motivima s ovih područja. Ibrica je prvu širu afirmaciju stekao na Zagrebačkom glazbenom festivalu, 1968. godine skladbom »Celuloidni pajac«, a slijede sve uspješnije pjesme, »Ponoć«, »Mačka«, »Kad bi Vi znali, moja gospođa«, »Još uvijek ne znam neke važne stvari« i ine, koje su sve našle mjesto na njegovom briljantnom debi-albumu na kom je snimio i vjerojatno najbolju verziju kultne balade melankoličnog kralja francuske šansone, pokojnog Jacquesa Brella (podrijetlom Belgijanca, inače) »Ne Me Quite Pass«/Nemoj poći sad. Oslanjajući se mahom na etno-motive, francusku šansonu, te poetski senzibilitet dragih mu pjesnika poput Enesa Kiševića, Goloba, Luke Paljetka ili Hegedušića, Jusić je najveću slavu stekao tijekom 70-ih minulog stoljeća, kada je i u svijetu, poglavito SAD i Britaniji kantautorski val dosizao svoj zenit (Joan Baez, Melanie, Joni Mitchell, Juddy Collins, Carole King, Dylan, Neil Young, Paul Simon, Leonard Cohen, Phil Ochs, Tim Buckley, Donovan itd.). Desetljećima je bio zaštitni znak dubrovačkoga ljeta dajući neformalne koncerte na čuvenim skalinama, održavajući samostalne resitale u Kneževim dvorima, učestvujući u kazališnim postavkama djela »Edward II«, »Columbo«, ili »Aretej«, primjerice. Od 1971. do sredine 70-ih živi u Parizu, potom se vraća i objavljuje niz sjajnih solo albuma s velikim uspjesima poput »Dobro jutro, Margareta« svoga brata Đele Jusića, »Tražim pomilovanje« (na tekst pokojne Desanke Maksimović), »Emina« (po pjesmi Alekse Šantića) »Kada umrem« (pokojnog Mike Antića) ali i Shakespearea (»Sit svega toga«) i Brechta (»Ne dajte da vas zavedu«). LP »La Vie« Ibrica je u cjelosti snimio na francuskom jeziku, prošle je godine objavio album posvećen svom kolegi, kanadskom kantautoru židovskoga podrijetla i budisti Leonardu Cohenu, a ove godine vrlo uspješnu ploču/CD s obradama starih hercegovačkih sevdalinki. Izvjesno je vrijeme, od konca 80-ih do sredine 90-ih živio u Švedskoj, a ovoga ljeta poduzeo je turneju po Vojvodini i Beogradu.
