Arhiv tekstova
Rimljani – novi gospodari Balkana
Puna tri stoljeća su Rimljani vojevali protiv Ilira, dok ih nisu pokorili. Uslijedila je asimilacija, pa i raseljavanje. Trebalo je Rimljanima mnogo vremena, snage, ratovanja, pa i umijeća, da pokore moćne Ilire na velikom teritoriju.
Taj teritorij se prostirao od Grčke do Istre i duboko u unutrašnjost Balkana. Prelazio je i na drugu stranu Jadrana. Stoga su neki latinski pisci Jadransko more zvali Ilirsko more. Na mjesto ilirske dominacije došla je rimska, još moćnija i trajnija od ilirske. Ilirsko pleme Delmati dali su ime rimskoj provinciji Dalmaciji, a Rimljani su naš hrvatski jezik, po svom latinskom, nazvali lingua dalmatica – dalmatinski jezik. I to ima veze s našom temom. Moramo im posvetiti dužnu pažnju.
ROMUL I REM: Rimljani, rimsko carstvo, rimska filozofija, rimsko pravo i rimske legije imaju svoje ime od svoga prvog, a ubrzo i glavnog, grada Rima. Uz njega je, kao i za sve velike stvari, vezana legenda prožeta mitom kao stvaralačkom snagom. Priča je jednostavna i uobličena u maskotu Rima. Vučica doji dva dječaka.
U vihoru nekog plemenskog sukoba našli su se, kao bebe, u nekoj šumi. Vučica ih hrani, a pastir Faustul i njegova žena Aka Larencija ih pronalaze i othranjuje. U igri su dva brata: Romul i Rem. Mitologija ih vidi kao sinove boga Marta i božice Reje Silvije. Kada su odrasli saznali su da ih je u šumi, na rijeci Tiberu, ostavio Amulije, stric njihove majke. Ubiše ga. Zajedno osnovaše Rim i njime vladaše. U nekoj srdžbi Romul ubija Rema i sam vlada Rimom. Godina postanka Rima je 753. prije Krista, a često se označava kraticom A. U. C., što znači: ab urbe condita – od osnutka grada. Romul, od kojega Rim dobiva ime, proširuje grad, ratuje, sklapa saveze i utemeljuje državu, koja će prerasti u veliko Rimsko carstvo. Od prvog stoljeća prije Krista Romul će se naći na spisku rimskih božanstava. Sam grad će se širiti teritorijalno i obogaćivati sadržajno. Doći će vrijeme, kad će se jednostano reći Grad, a značit će Rim. Već će se rimski carevi obraćati urbi et orbi – gradu i svijetu, što pape čine i danas. Papinstvo će uz Rim vezati i jednu pravnu sintagmu: Roma locuta, causa finita – Rim je govorio, stvar je završena. Na koncu, dobit će i najlaskaviju titulu: Roma aeterna – vječni Rim.
Od legendarnog Romula, fiktivne 753. godine i malog seoskog naselja nastat će grad-država, a od nje veliko Rimsko carstvo, ili Imperium Romanum – Rimski imperij. Prvo će ovladati čitavim Apeninskim poluotokom, pa će se kroz nekoloko stoljeća širiti na sve strane. Za vladanja cara Trajana (98.-117.) doseći će najveću rasprostranjenost. Rimljani će vladati čitavim prostorom od Hispanije do Armenije i od Britanije do Egipta. Pod svojom vlašću imat će, osim Italije i kolonija i municipija u provincijama, pokorena tributarna područja (civitates stipendiariae), države koje su s Rimljanima sklopile savez (civitates foederatae) i slobodne (civitates libarae).
U tom šarenilu teritorija, plemena i naroda, nastajat će i različiti oblici vladavine: od plemenske demokracije do carske diktature i tiranije. U legendarnom razdoblju vladaju etruščanski kraljevi. Po izgonu zadnjega, Tarkvinija Superba 510. godine prije Krista, rimskom republikom upravljaju dva konzula, a politička vlast je u rukama patricija. Daljni oblici vladavine mogu se pratiti s povijesnom preciznošću. Mnogi carevi će se pamtiti zbog svojih (ne)djela, kao na primjer Cezar, Trajan, Hadrijan, Dioklecijan, Konstantin itd.
RIMSKO PRAVO: Imali su Rimljani veliku slavu, ali i svoje slabosti, krize i padove, da bi se već krajem drugog stoljeća jasno raspoznavali znakovi procesa raspadanja. Uz velike podvige, patilo je carstvo od dugih, iscrpljujućih ratova, epidemija, dvorskih i dinastičkih spletki i raskalašnosti. Nisu svi bili zadovoljni onim što se događa u Rimu. Tacit će ogorčen zapisati u Analima: »Romam cuncta undique atrocia aut pudenda confluunt celebranturque – U Rim se zgrće odasvud sve gadno i sramotno i prihvaća se«. No, prava opasnost će doći od susjednih naroda. Pritiskat će Rimski limes Vikinzi, Gali, Germani, Normaani i Slaveni. Rimske legije, rimski limes i rimski šančevi neće izdržati taj pritisak.
Osjetivši to, rimski carevi pomiču svoju prijestolnicu prema Istoku: Salona, Sirmium, Viminacium, i, konačno, Bizantion. Zapadni dio carstva je pred rasulom. Konstantin Veliki se za stalno nastanjuje u malo mjesto na obalama Crnoga mora, gdje će uskoro nastati veliki i bogat grad Istočnog rimskog carstva. Sudbina ili ironija je htjela da posljednji car Zapadnog rimskog carstva bude istog imena kao i prvi Romulus Augustulus (475.-476.). Po majci je bio podrijetlom iz Pule, a zarobio ga je i odveo u ropstvo Odoakar 476. godine. Istočno carstvo će se razvijati i nadživjeti Zapadno skoro za tisuću godina. I njegovi će se carevi zvati carevi Romea.
Za Ilire smo rekli da nisu ostavili iza sebe mnogo znakova svoje prisutnosti. No, to se ne može reći za Rimljane. Njihovi znakovi se vide još uvijek i nad zemljom i pod zemljom na cijelom nekadašnjem teritoriju. Pokorenim narodima davali su znatnu slobodu, ali su svuda ugradili i znakove svoje vlasti i moći. Ostavili su Rimsko pravo, koje je još i danas, u nekim segmentim, normativno za suvremene države. Svuda su podizali velebne zgrade, ceste, terme, akvadukte, kazališta, borilišta i hramove. Njihova mnogobožačka religija je ostavila mnoštvo hramova i kultova različitim božanstvima, koja su hijerarhijski bila poređena. Na koncu su podigli i Panteon – hram svim bogovima. Sve je to napušteno pred naletom kršćanstva, koje je priznato Milanskim ediktom 313. godine kao religio licita, a nešto kasnije i kao religio legitima. Dakle prvo dopuštena, pa zakonita i jedina.
Od tada poganstvo naglo propada, bar u vidljivoj sferi. Njihov latinski jezik će preživjeti sve nedaće. Kroz niz stoljeća će biti službeni jezik Katoličke crkve i svih europskih država sve do polovice 19. stoljeća. U nekim poslovima Crkve i nekim segmentima društva, još se danas koristi. U tom jeziku su i sinonimi za hrvatski jezik: lingua slavica, lingua iliryca, lingua glagolitica i lungua dalmatica. g
