Lascivno ili licemjerno pitanje je sad
Ovih dana nekako spontano iz sjećanja iskrsava jedna relativno davna anegdota koja datira još iz vremena miloševićevskog saziva Savezne skupštine. U to vrijeme u Skupštini je bilo više zastupnika iz Vojvodine nego onih koji su Vojvodinu predstavljali. To je bilo vrijeme kada je sadašnji potpredsjednik republičke Vlade Miodrag Isakov »autonomašio« po Saveznoj skupštini. Ali, ova anegdota nije o njemu, već o jednom drugom Vojvođaninu, također autonomaški nastrojenom. Dakle, taj autonomaš, iznerviran dvoličnošću i pokvarenošću tadašnjih zastupnika vladajuće koalicije SPS-JUL, izađe za skupštinsku govornicu i održa poduži govor. U govoru su često spominjani pridjevi »lascivan« i »lascivno« i opominjani su zastupnici da se okanu te lascivnosti. Govor je ono malo zastupnika koji su ga slušali ostavio u priličnoj zabuni. Nikom nije bila sasvim jasna upotreba riječi »lascivan«. Kasnije, u skupštinskom restoranu, netko upita dotičnog govornika što je mislio pod izrazom lascivan i dobi sasvim jednostavan odgovor: »To ti je kad jedno misliš, drugo radiš a treće govoriš«.
Ovo inovativno korištenje pridjeva »lascivan« (po Bratoljubu Klaiću – Rječnik stranih riječi: lascivus /lat./ bestidan, sablažnjiv, puten, bludan, razvratan) anegdota pripisuje Sredoju Mihajlovu iz Bečkereka, Petrograda, da ne kažemo Zrenjanina, novopečenom ekspertu, članu ekspertske stranke G17 plus. Znamo da su se mnogi sprdali s čestitim zastupnikom i tada kad je držao govor, kao i onomad kad je negodovao što ga nitko ne poziva na proslavu 27. travnja, tadašnjeg Dana državnosti Srbije, ali danas je sasvim jasno da povezati dvoličnost, prevrtljivost i lažljivost s lascivnošću, da ne kažemo s prostitucijom, nije sasvim bez osnova. Banatski ekspert je zapravo vojvođanski prorok u onom izvornom nadahnutom smislu te riječi i to je vjerojatno bila i preporuka za upis u stranku G17 plus.
MILOŠEVIĆIZAM BEZ MILOŠE-VIĆA: Vojvodinom će jednog dana možda vladati eksperti, a danas Vojvodinom, po mišljenju Živana Berisavljevića, predsjednika Unije socijalista Vojvodine, izrečenom u intervjuu danom nedjeljnom »Dnevniku«, vlada Demokratska stranka. Gospodin Berisavljević još dodaje: »I danas živimo u željeznom omotaču Miloševićevog ustava. Stvarni demokratski procesi, stvarna transformacija političke scene Vojvodine, a time i Srbije, desit će se tek kad se suštinski promijeni ustavni položaj Vojvodine.«
Živimo u miloševićevskoj Srbiji bez Miloševića i sve snage treba ujediniti u borbi za autonomiju Vojvodine, jer je ona osnova demokratskog pitanja. Možda će netko okrenuti glavu na ovom mjestu i reći kako je pretenciozno tako nešto tvrditi, ali postoji veza između Ustava i demokracije, a isto tako i između Ustava i autonomije. A, ako i progutate ovo naprijed rečeno, sigurno će vam tvrdnja kako se igra na parlamentarnoj krizi i izazivanju prijevremenih izbora zapravo dešava zbog Vojvodine, točnije zbog upokojenja težnje ka autonomiji, izgledati ipak pretenciozno, možda čak i paranoično.
PARANOJA ILI MANEVAR: Ali, sasvim je moguće da fingirajući nepomirljivi sukob recimo G17 plus i DS odigraju manevar s prijevremenim izborima posle kojih ostvare reformsku koaliciju bez kojekakvih autonomaša, vojvođanskih saveza i tome sličnih. Netko bi mogao pomisliti da u ovakvom umovanju ima dosta paranoje, i da mi svuda vidimo protivnike autonomije. Ali, ako je ovo paranoja, na što se saplelo pisanje novog Ustava? Netko će reći da DS vlada Vojvodinom i da kontrolira Čankovu Ligu socijaldemokrata Vojvodine, ali kako bi je kontrolirala (ako je uopće kontrolira) kad Ustav Srbije bude garantirao autonomiju.
Ustavna kriza i prijevremeni parlamentarni izbori u ovom trenutku ne odgovaraju jedino Vojvodini. Nama jedinima ne odgovara ustavni status quo, nastao ustavnom krizom, svi drugi mogu razvlačiti Slobin Ustav dok im je milo, mi ne smijemo. Iz tog stava mogla bi ishoditi sva politika autonomista na srpskoj političkoj sceni i svaki potez u parlamentu srpskom. Dakle, ako su napori Ustavne komisije zaludni i ako od pisanja prijedloga novog Ustava nema ništa, onda treba dodati gas, a ne kočiti. Treba izabrati predsjednika koji će okupiti sve partijske grupacije i dogovoriti datum prijevremenih izbora za republički parlament čiji će se saziv obvezati na donošenje novog Ustava u roku ne dužem od rujna 2004. godine, kada po zakonu treba raspisati izbore za pokrajinsku Skupštinu. To je glavna stvar, sve ostalo, poput bavljenja temeljnom rekonstrukcijom Vlade ili njenim rušenjem, je zamajavanje, koje za vojvođanske stranke nema nikakvog suštinskog značaja. Lascivno ili licemjerno, ali to se uraditi mora. g