Arhiv tekstova
Promjena statusa dijela nacije
Najistočniji dio homogenog hrvatskog etničkog korpusa su Hrvati koji naseljavaju područje između rijeke Dunava i donjih tokova rijeka Save i Tise. Hrvati koji naseljavaju obje strane Dunava pripadaju etničkoj skupini Šokci, a Hrvati između Dunava i Tise pripadaju etničkoj skupini zvanoj Bunjevci. Oni su u tom zemljopisnom području autohtono i starosjedilačko stanovništvo. Kasnije su ovi prostori izloženi naseljavanjima i osvajanjima i od drugih naroda. Političke granice i vladari nad hrvatskim narodom su se mijenjali kroz povijest. Pa, iako su Hrvati izgubili svoju samostalnost i slobodu i stoljećima živjeli pod tuđom vlašću, ipak su bili okupljeni u istoj državi, u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Kraljevini Jugoslaviji, SFR Jugoslaviji. Tako su i Hrvati iz područja današnje Bačke bili stalno povezani sa svojom maticom, s cjelinom hrvatskog naroda. Tek u najnovijoj povijesti godine 1991. državna granica razdvojila je Hrvate u današnjoj Vojvodini od matičnog im naroda u samostalnoj državi Hrvatskoj.
INTENZIVIRANJE VEZA S MATICOM: Veze Hrvata iz Bačke sa Zagrebom i maticom hrvatskog naroda naročito se intenziviraju krajem Prvog svjetskog rata, u uvjetima raspada jedne, a formiranja druge višenacionalne monarhije. U Kraljevini Jugoslaviji bački Hrvati masovno se priklanjaju Radićevoj i Mačekovoj nacionalnoj i socijalnoj orijentaciji. Sve više mladih Hrvata iz Bačke odlazi na školovanje i studije u Zagreb, a u Bačkoj se utemeljuju i razvijaju brojne kulturne, prosvjetne, vjerske, sportske i druge hrvatski orijentirane ustanove i udruge. Kao glavni centri kulturnih i društvenih zbivanja bačkih Hrvata posebno se ističu Subotica i Sombor. Veze Zagreba i Bačke bile su u periodu između dva svjetska rata vrlo razvijene i svestrane. U to vrijeme skupina mladih Hrvata iz Bačke koji su živjeli, odnosno studirali u Zagrebu utemeljili su Društvo bačkih Hrvata koje je okupljalo njih same, ali i uspješno surađivalo s hrvatskim udrugama u Bačkoj.
Širenjem Drugog svjetskog rata na Kraljevinu Jugoslaviju, Hrvati u Bačkoj bili su privremeno razdvojeni od novoutemeljene hrvatske države. No, i tijekom teških ratnih godina, mnogi bački Hrvati živjeli su u Zagrebu s nadom da će se nakon rata situacija popraviti i da će Hrvati opet biti objedinjeni na svim prostorima koje nastanjuju. No, pobjedničke komunističke vlasti ucrtale su nove administrativne granice i hrvatski nacionalni korpus podijele u više republika. Iako su i u novoj, socijalističkoj Jugoslaviji, Hrvati ostali u istoj državi, veze između bačkih Hrvata s Republikom Hrvatskom više nisu bile tako razvijene kao prije rata. Nove vlasti nastojale su zatomiti nacionalne osjećaje svih naroda unutar tadašnje SFRJ, a napose Hrvata. Svako hrvatstvo smatralo se nacionalizmom, a proces denacionalizacije zahvatio je Hrvate koji su ostali izvan administrativnih granica Hrvatske. Jedini povezujući čimbenik Hrvatima ostala je Katolička crkva.
HRVATSKO PROLJEĆE: Pokušaj Hrvata da povrate dio političke vlasti, nacionalne svijesti, upravljanja vlastitim gospodarstvom, poznat je kao »Hrvatsko proljeće«. Nažalost, taj hrvatski nacionalni pokret i nade brutalno su ugušeni u Zagrebu krajem 1971. godine. Posljedice tog sloma osjetile su se i među Hrvatima u Bačkoj. Jedan znatan broj aktivista preselio se tada u Hrvatsku. No, i pored toga Hrvati iz Bačke su emotivno, kulturno, rodbinski, poslovno i na druge načine bili vezani za Hrvatsku. Jasna potvrda toga bila je to što su svake godine mnogi mladi Hrvati iz Bačke odlazili na studije u Hrvatsku, a najviše u Zagreb. Neki od njih su se po završetku studija vraćali u svoj zavičaj, dok su drugi ostajali živjeti i raditi u Hrvatskoj. Ipak, i oni koji su ostajali nastavljali su održavati veze sa svojim rodnim krajem, a također su i međusobno ostajali u vezi. Njihov broj se s godinama povećavao. Slično je bilo i s Hrvatima iz Srijema. No, svi ovi Hrvati podrijetlom iz Bačke, Srijema i Banata nisu u Hrvatskoj bili institucionalno povezani i organizirani.
Krajem 1980.-ih godina dolazi do jačanje krize u cijeloj SFR Jugoslaviji, a istovremeno dolazi do nacionalnih homogenizacija. Tada se jav-lja ideja, želja i potreba da se svi Hrvati iz Bačke, Srijema i Banata koji žive u Republici Hrvatskoj objedine i organiziraju po uzoru na nekadašnje Društvo bačkih Hrvata koje je postojalo i djelovalo u Zagrebu prije Drugog svjetskog rata. Krajem 1989. godine, na poticaj nekolicine aktivnih i utjecajnih intelektualaca, okupili su se Hrvati podrijetlom iz Bačke, Srijema i Banata u crkvi u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu na jedno radno druženje na kojem je prvi put javno objavljena ideja o potrebi organiziranja i udruživanja. Ubrzo nakon toga, 21.4.1990. godine, kao rezultat tih stremljenja registrirano je »Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata«. Ciljevi ovog Društva su slijedeći: da u Hrvatskoj promiče i popularizira kulturnu baštinu, tradiciju i dostignuća tradicionalne kulture, znanstvenih radova i umjetničkog stvaralaštva Hrvata iz Bačke, Srijema i Banata, te da ih integrira u sveukupnu baštinu hrvatskog naroda; te da djeluje na dobrobit Hrvata koji žive u Bačkoj, Srijemu i Banatu.
(Nastavak u sljedećem broju)
Autor je dopredsjednik
Društva vojvođanskih
i podunavskih Hrvata
