Arhiv tekstova
Kako, molim?
MANJINSKE FOTELJE
Ovi bi izbori mogli lako prouzročiti krah modela koji su Hrvatskoj nametnuli međunarodni činovnici. Primjerice, što će se dogoditi ako će tri zastupnika srpske nacionalne manjine biti u prilici odlučivati tko će sljedeće četiri godine vladati Hrvatskom? Daju li svoj glas lijevoj koaliciji, to će dati krila radikalnoj desnici koja će, sada čak i ne bez argumenata, razvlačiti tezu da Srbi ponovno odlučuju tko će biti na vlasti u Hrvatskoj. Ako, pak, srpski zastupnici odbiju podržati bilo koji politički blok, doći će do političke krize iz koje će se moći izaći ili manjinskom Vladom, ili novim izborima. U svakom slučaju hrvatska politička scena bit će dodatno destabilizirana. Možda je sada dobar trenutak da se razmisli o boljem načinu zaštite manjina nego što su to saborske fotelje, mirovine i apanaže za »zaštitnike« njihovih interesa. Za srpsku manjinu trebalo bi možda pronaći neki drugi oblik pozitivne diskriminacije, primjerice kod zapošljavanja u državnoj upravi. Zlatko Crnčec, kolumnist, »Novi list«, 10. listopada 2003.
DO POBJEDE S IGRA^IMA,
A NE S NARODIMA
Previše me sad dižu gore, a to je zato što sam u reprezentaciji stvorio atmosferu zajedništva pozivanjem igrača i hrvatske i srpske nacionalnosti, a zvao sam i Bošnjake koji već otprije čine veći dio momčadi. Ja zovem igrače a ne nacionalnosti. Ne možeš se oteti toj misli jer ljudi tako gledaju, nažalost, ali ja prvo pazim da se čovjek razumije u nogomet a ne u nacionalna ili pitanja politike i vjere… Sastavit ću ja reprezentaciju od deset Hrvata ako zaslužuju igrati ili bez ijednog, nije me briga za to. Nego neka pobijede! Tako sam krenuo od početka svog izborničkog mandata i bilo je otpora, pritisaka na mene, ali se nisam kolebao. Sad svi navijaju za Bosnu i Hercegovinu. Dolaze na Koševo iz Banjaluke, Čitluka, Tuzle, Mostara, Trebinja, jer sam ih uvjerio da nema tu nekog drugog ključa kod mene nego da će sigurno vidjeti nogomet…Puko je Mostar na istočni i zapadni, igrom slučaja tako se desi u životu. Ja vjerujem da će vrlo brzo bit jedinstven, jedan grad kao što je i bio. Da Bošnjak može živjet pored Hrvata ili pored Srbina ko i prije. Toliko godina smo živjeli skupa. Imamo različitosti. Vjerujem da ćemo sad živjeti skupa malo drukčije. Da će se dopustit ljudima da slobodno žive i govore o svojoj vjeri i o svojim običajima, o svojoj kulturi i da to izraze kroz jedan slobodniji način života više nego prije. Blaž Slišković, izbornik nogometne reprezentacije BiH, »Slobodna Dalmacija«, 11. listopada 2003.
A TKO SURA\UJE?
Žalim što moram reći da Hrvatska, Srbija i Crna Gora, Republika Srpska i hrvatski dio Federacije BiH nisu ostvarili punu suradnju sa Sudom. Carla del Ponte, »Novi list«, 10. listopada 2003.
A GDJE SU OSTALI HRVATI?
Kad već govorimo o toj Europi onda moram reći da nećemo više dopustiti da se zaboravljaju naši iseljenici. Oni su dali svoj velik doprinos za hrvatsku slobodu i to ne smije biti zanemareno. Nećemo zaboraviti ni Hrvate u BiH. Nitko nema pravo zaboravljati ustavnu obvezu vođenja brige o Hrvatima u BiH. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, »Dubrovački vjesnik«, 4. listopada 2003.
NOVI BEOGRAD U – HAAGU
Ostat će, ne samo zadrtim nacionalistima, nelagodan osjećaj da je suverenost o kojoj je toliko pripovijedano ozbiljno reducirana i u posve konkretnim slučajevima. Ne tako davno država je utemeljena u opreci spram jugoslavenske zajednice i Beograda kao njezina simbola (omiljenoga otprilike onoliko koliko je to danas Zagreb u pojedinim dijelovima Dalmacije). U obračunu s početka devedesetih u kojemu je tu zamisao valjalo obraniti nemali se broj patriota »zaigrao« obračunavajući i s brojnim civilima samo zbog njihova etničkoga podrijetla. Kako u Hrvatskoj (kao ni u Jugoslaviji ili Bosni i Hercegovini) nikomu ni na pamet nije palo suditi »svojima«, svi smo dobili svojevrsni Novi Beograd – u Haagu. On će tamo i ostati dok se ovdje barem ponešto ne normalizira. Žarko Puhovski, predsjednik HHO, »Novi list«, 11. listopada 2003.
