Arhiv tekstova
Pragmatičari na potezu
Ukoliko se obistine javno i decidirano izgovorena obećanja čelnika obje hrvatske stranke u Vojvodini, već sljedećeg tjedna mogli bi biti zakazani razgovori o međusobnoj suradnji, a možda čak i o ujedinjenju ovih stranaka. Budućnost političkog organiziranja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori dovedena je, naime, u pitanje samom najavom da će novi Zakon o političkim strankama predviđati preregistraciju političkih stranaka, pri čemu će neophodni uvjet biti sudska ovjera najmanje 3.000 potpisa članova stranke. Čak i da ta brojka za manjinske stranke bude upola manja, a i o tome se govorilo u pripremi Zakona, teško da bi Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Hrvatski narodni savez samostalno mogli dostići cenzus. Takvu skepsu izražavaju i sami predsjednici ovih stranaka.
Dakle, ako ništa drugo, Zakon će natjerati dvije opcije hrvatskog političkog organiziranja u ovoj zemlji da okrenu novi list i dugogodišnje nesporazume, razlaze, pa i svađe, zamijene suradnjom.
Najviši dužnosnici DSHV-a i HNS-a u posljednje vrijeme sve se češće mogu vidjeti na raznim skupovima kako razgovaraju i razmjenjuju strahove od mogućeg gašenja stranačkog organiziranja ovdašnje hrvatske manjine. U nedavnom poluformalnom razgovoru čak im se pridružio i čelnik Bunjevačkog nacionalnog vijeća, ali pomaka za sada nije bilo.
Jača, međutim, svijest kako trećina stanovištva Subotice istog etničkog podrijetla, razdijeljena u više narodnosnih kategorija, nema niti približno toliko udjela u kreiranju političkog života u gradu, a jedino bi tu bilo moguće, i možda još u Somboru, ostvariti ozbiljniji utjecaj u lokalnim skupštinama općina. Dva sadašnja zastupnika u Pokrajinskoj skupštini tamo su došla na valovima DOS-ovske euforije, a vrijeme, kada je DSHV imao zastupnika u Narodnoj skupštini Srbije, odavno je već povijest.
Na posljednjem suočavanju čelnika DSHV-a i HNS-a, koje je upriličila nova hrvatska udruga »Inicijativa mladeži«, nije bilo nikakve dvojbe: suradnja stranaka je neophodna, a nije isključeno ni ujedinjenje. Osnovni uvjet je, kako su rekli stranački prvaci, sjesti i razgovarati. Suštinskih razlika između dviju opcija zapravo i nema, pa je, kažu, i dogovor itekako moguć.
Pominjani su, doduše, golubovi i jastrebovi s obje strane, ali političari su oduvijek bili najveći pragmatičari – kad zagusti, rješenje se lako nađe.
Z. P.
