Arhiv tekstova
Dolazak Slavena na Balkan
U ogromnu Rimsku imperiju prodirali su povremeno različiti narodi, najčešće preko srednjeg Dunava, kako bi opustošili određen teritorij, pokupili plijen, a zatim se povukli, ili utopili u to područje. Bio je to slučaj s Hunima, Gotima, Avarima i drugima. Nije sasvim jasno jesu li imali namjeru tamo ostati, ili je to bio samo pljačkaški pohod. Avari su u sedmom stoljeću, izgleda, imali namjeru tamo ostati.
Međutim, desilo se nešto neočekivano. Protiv njih su se pobunili njihovi dojučerašnji saveznici Slaveni. Neke su pobili, neke potjerali nazad, a neke asimilirali. Ostavši sami, odlučili su prodrijeti sve dalje na Balkan i tu za stalno ostati. To su im omogućili njihovi novi saveznici istočno rimski carevi, jer su im Slaveni pomogli da se otarase neželjenih gostiju. Ratovali su samo pod Carigradom 614. i kod Solina 622. godine. Kasnije su prodirali mirno, bez nekih veći sukoba, što ne znači i problema, jer je postojala opasnost da ih drugi podjarme ili asimiliraju.
PODRIJETLO: O podrijetlu i rasprostranjenosti Slavena u najstarija vremena znamo samo ponešto na osnovu mitova i legendi, kao i kod drugih naroda. Prve opipljive dokaze dat će nam arheologija. Prva pisana dokumenta o njima daju nam stranci, prema svom jeziku i sa motrišta svoje kulture. Isprva su to zapisi vojskovođa, a tek kasnije i pisaca-povjesničara. Stoga su različita mišljenja i o samom imenu i narodu Slavena. O tim starim Slavenima imamo zajednički naziv antički Slaveni, pra, ili, proto Slaveni. U ta davna vremena oni nemaju zajedničke države. Postoje samo nekakovi savezi, premda je nejasno kada su nastali i kolio su trajali. Zasigurno se zna da pripadaju grupi indoeuropskih naroda. Dugo vremena su pogani, ali se o njihovoj religiji i božanstvima više nagađa nego zna. Ovo je sve važno naglasiti, jer neki »tvorci« naroda u njima pronalaze i bunjevačko pleme, koje je, navodno, evolviralo u bunjevački narod, pa i naciju – najstariju.
Pradomovina Slavena se nalazila u području sjeverno od Karpata i južno od Baltičkog mora, između Odre i Dnjepra, Pripjeta i Zapadnog Buga. To je veoma velik prostor, a granice nikada nisu sasvim poznate i stalno se mijenjaju. Generalno se Slaveni dijele na zapadne, istočne i južne Slavene. Od tih plemena, ili, skupina plemena, oblikovat će se, znatno kasnije, današnji slavenski narodi. U šestom stoljeću spominju se Veneti kao preci zapadnih Slavena, Anti, kao preci istočnih Slavena i Sloveni, kao preci južnih Slavena. I Slaveni će postati »povijesni« tek primanjem kršćanstva. No, ne jedan narod, nego više naroda, svaki sa svojim jezikom, poviješću i kulturom.
KULTURA: Slavenskim jezicima danas govori oko 230 milijuna ljudi u oko 15 kodificiranih književnih jezika. Rasprostranjenost slavenskih jezika nalazi se na potezu Baltik-Jadran do krajnjeg sjeveroistoka Azije. Slavenski jezici se dijele na tri grupe. Južna grupa obuhvaća izumrli staroslavenski jezik, bugarski, makedonski, hrvatski, srpski, crnogorski i slovenski. U istočnoj grupi su: ruski, ukrajinski i bjeloruski. Zapadnu grupu sačinjavaju: češki, slovački, lužičkosrpski i poljski.
Južnu grupu od zapadne i istočne grupe dijeli njemačko-madžarsko-rumunjska jezična barijera. Unatoč velikoj teritorijalnoj rasprostranjenosti slavenski jezici su po morfologiji, sintaksi i leksiku veoma slični. Ta srodnost je mnogo veća nego u germanskim i romanskim jezicima.
Najstarija slavenska – staroslavenska – književnost pisana je originalnom glagoljicom i ćirilicom načinjenom prema grčkom alfabetu. Ćirilica je mijenjala oblike i grafiju, ostala je u upotrebi kod onih naroda koji su bili pod istočnocrkvenom jurisdikcijom: Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Bugari, Makedonci i Srbi. Ostali slavenski narodi služe se latinicom s različitim grafijama. Treba istaći da su Srbi imali slavenoserbski jezik kao umjetni književni jezik u početku 18. stoljeća. U istom stoljeću u Vojvodini se rabi ruskocrkveni i ruskoslavenski jezik. Taj jezik se udaljio od narodnog govora, pa je Vukova reforma išla za povratkom narodnog govora i uzela štokavski narodni govor za književni jezik. Hrvati su pak imali staroslavenski (starohrvatski) i uspjeli su ga sačuvati i u liturgiji.
SLAVENSKI UTJECAJI: Slaveni nisu ostavili za sobom monumentalnih građevina poput Rimljana, ni toponima poput Ilira, ali su ostavili mnoštvo pojmova i odrednica na kulturološkom planu. Mnoštvo je radnji započeto i nikada dovršeno. Zbog naglašene sličnosti slavenskih jezika nicale su različite teorije, pa čak i utopije. Evo samo nekih: panslavizam, slavizam, austroslavizam, jugoslavizam i jugoslavenstvo. Stvarani su na tim osnovama savezi, kongresi i različiti oblici uzajamnosti i prijateljstva. No ništa od toga nije dugoročno zaživjelo, jer je svatko pod istim pojmovima imao različite sadržaje, nacionalne i ideološke planove. Zbog toga je, inače među bliskim narodima, dolazilo do sukoba, ratova i udaljavanja od željenih ideala. Ni danas stvari još nisu posve razjašnjene. Postoje nostalgije za prošlim, izgubljenim ili neostvarenim planovima. To još uvijek opterećuje međunarodne odnose, zastrašuje i zbunjuje ljude, što sve skupa onemogućava miran život, ekonomski i kulturni razvitak pojedinaca, grupa i naroda.
Rimljani su u svom latinskom jeziku memorirali i Slavene. Prve zapise i opise Slavena dobivamo od rimskih vojskovođa, povjesničara i pisaca. Prvi izvještaji su šturi, vojnički kratki i sažeti. Veliko područje izvan Rimskog limesa s istočne strane Dunava je terra deserta, Barbaricum, in Barbarico. Ime im je Sclavi, Slavi; gens slavica, plebs slavicus, a jezik lingua slava, lingua slavica. Ime i naroda i jezika Slavena na latinskom jeziku sačuvat će se sve do naših dana. U tom moru Slavena nalaze se i Hrvati. Iz koteksta se saznaje kada je lingua slavica istoznačnica za hrvatski jezik.
Bunjevaca i Šokaca nigdje nema. Nema ih u mnogobrojnim ilirskim plemenima, ni među kolonima rimskih pokrajina, ni među mnogobrojnim slavenskim narodima i plemenima. Nema ih kao posebnog naroda, ni njih ni njihova jezika. Oni jesu Slaveni u općem značenju i kriju se u jednom od slavenskih naroda. Treba ih tražiti u grupi Južnih Slavena. Srbi ih vide u svojoj kući, kao Srbe katoličke vjere, ali to je prošlost i promašena teorija ničim dokazana. Drugi južno slavenski narodi ih ne nalaze u svojoj kući. Sve enciklopedije i znanstvene publikacije i oni sami sebe vide kao Hrvate, kao granu, pleme sa svojim posebnostima, ali među Hrvatima. g
