Arhiv tekstova
San Platona Atanackovića
Teško da se tako nešto može zaboraviti. Bilo je to neposredno po ukidanju autonomije Vojvodine, poslije torpediranja olupina njenog broda plutala je noseći na sebi još po neku fronclu samobitnosti. Sjena sjene bila je i Vojvođanska akademija znanosti i umjetnosti, smještena u znamenitom Platoneumu sred Novog Sada.
Ovaj dar Platona Atanackovića, vladike bačkog, koji je još dok ju je poklanjao fondu Gimnazije, zgradu namijenio za sjedište »Srpskog akademskog instituta«. No, nije se od prve dalo zgradi na uglu ulice Zlatne grede i Pašićeve. Prije nego što će se ispuniti zaviještanje Atanackovića, zgrada je bila sjedište i Matice srpske, i Srpske čitaonice, i Muške realne gimnazije, i Mađarske gimnazije, i Industrijske zanatske škole, i Više pedagoške škole, i Novosadskog sveučilišta. A od 1981. godine, zamislite, u njoj je bila smještena čak i Vojvođanska akademija nauka i umjetnosti.
VITEZOVI OD JOGURTA: Snovi časnog Platona srpskog nisu se ostvarivali sve dok nisu pristigli vitezovi od jogurta, križari poštenja, i konačno oborili odnarođeni foteljaški nakot u Novom Sadu. Poslije ovoga, sve je bilo stvar akademske besjede, uprizorene jednog sumornog čini se jesenskog prijepodneva (htio bih da je to bio 23. listopada, ali to bi bilo previše). Ekipa iz Srpske akademije znanosti i umjetnosti u posjetu Vojvođanskoj akademiji znanosti. Ne sjećam se kakvu je formu imao ovaj sastanak, je li to bio sastanak dva izvršna odbora ili nečeg sličnog, ali suštinski to je bio »svilen gajtan«, lijepo upakiran i dopremljen iz Beograda. Nosila ga je reprezentativna ekipa: Antonije Isaković, Dejan Medaković, Dušan Kanazir i drugi.
Ne može se reći da nisu likovali, ali zato nisu ni okolišali. Vojvođanska akademija nauka i umjetnosti od sada će biti odjeljenje Srpske akademije nauka i umjetnosti. Ispunila se konačno namjena Platoneuma. Akademicima, onim vojvođanskim, nije preostalo mnogo. Netko je stidljivo upitao: što će biti s opsežnom građom koja je prikupljena za enciklopediju Vojvodine koja je gotovo završena?
Jednostavno, bez razmišljanja odgovorio je Akademik Antonije Isaković: Priključit ćemo je građi za enciklopediju Srbije. Ovaj sastanak značio je stvarno ukidanje Akademije, a formalno ukidanje odigralo se odlukom Skupštine Srbije 1992. godine.
Teško je bilo ne evocirati ove uspomene u tjednu kad se vojvođanski parlament treba izjasniti o inicijativi 62 svoja člana o osnivanju (ili obnavljanju) Vojvođanske akademije znanosti i umjetnosti. U skladu s skupštinskom procedurom prošlog ponedjeljka, skupštinski Odbor za obrazovanje, znanost, kulturu, omladinu i sport razmatrao je ovu inicijativu i podržao je. Na spisku zastupnika koji su podnosioci inicijative svoj potpis stavio je i predsjednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak, a najzaslužniji za provođenje ove zamisli u djelo je zastupnik dr. Dragoljub Živković. Već se znaju, ali se drže u tajnosti njihova imena, kao i članovi matične komisije koja će osnivati VANU, a ima i članova ogranka SANU u Novom Sadu, koji su spremni preći u novu instituciju.
PRORAČUNSKE PREPREKE: Dok budete čitali ovaj broj »Hrvatske riječi«, moguće je da će odlukom vojvođanskog parlamenta VANU biti obnovljena. No, u trenutku dok ovo pišemo to nije sasvim izvjesno. Pokrajinski odbor za proračun odbio je inicijativu uz obrazloženje da prijedlog sadrži čitav niz nedorečenosti i da u ovogodišnjem proračunu nisu planirana sredstva za financiranje ove institucije. Pokrajinski odbor za propise je prijedlog prihvatio, ne našavši nikakve proturječnosti u njemu. Predsjednik Ogranka SANU u Novom Sadu akademik Zoran Kovačević uputio je pismo članovima svih zastupničkih grupa u vojvođanskom parlamentu, u kojem obrazlaže neracionalnost osnivanja još jedne akademije znanosti na ovim prostorima i ljubazno zamolio zastupnike da prijedlog odbiju.
Već godinu dana traju pripreme da se ova inicijativa iznese pred Skupštinu Vojvodine i danas, kao i prije godinu dana, prate je iste kontroverze i ista politička zbunjenost oličena u pitanju: je li (re) osnivanje VANU dokaz vojvođanske državnosti? Oni koji misle da jeste, pozivaju se na argumente neracionalnosti i rasipništva i misle zapravo istom logikom koja je VANU i ukidala. Oni koji pak ovo poriču pozivaju se na europska iskustva koja svjedoče kako regionalne institucije ovog tipa u Europi nisu rijetkost.
Prije nego što se brzopleto opredijelite za jednu od mogućih opcija, trebalo bi dobro razmisliti o tome što će se dogoditi s građom za enciklopediju Vojvodine koju netko priključi građi za enciklopediju Srbije, kad enciklopedija Srbije ne bude tiskana. g
