Arhiv tekstova
Kako, molim?
SIN POBIJEDIO OCA
Ljudi nikako da se oslobode povijesnog sjećanja. Nama, građanima Hrvatske, rat je pokazao što znači povijesno pamćenje. Djed četnik, unuk četnik, kolji! Djed ustaša, unuk ustaša, ubij! Mi bismo mogli u priči o Schwarzieju (Arnoldu Schwarzeneggeru, o kojemu je u jednom hrvatskom dnevniku pisalo kako mu američki Židovi zamjeraju nacističku prošlost njegova oca) i američkim Židovima naći neku utjehu. Jesmo opsjednuti predrasudama, ali nismo jedini. Pa ipak, tužno je što djeca ne mogu pobjeći od svojih očeva. Schwarzieju sude američki Židovi, Hrvatima će Srbi, Srbima Hrvati… Stalno će se suditi sinovima za očeve grijehe. Jedino tako će se sinovi pretvoriti u očeve, samo tako može svijet zauvijek ostati isti. Ali Arnie je pobijedio (na izborima za guvernera Kalifornije)! To je velika stvar! Ne volim sirotog Arnieja, to je jače od mene, ali velika je to stvar! Sin je pobijedio oca. Vedrana Rudan, spisateljica, »Nacional«, 14. listopada 2003.
SRU[ENI MORAL
Srbija se ne ubraja u one egzotične zem-lje koje umiju iznenaditi, ona je kao druge zemlje eks Jugoslavije, stvaralački potencijal. Srpski film je snaga. Odnosno, Srbija je uopće uzev na duhovnom planu moćna, za razliku od materijalnog. Na političkom također nije jaka i čak kad pokuša biti, ona iz mnogo, mnogo razloga to nije. Jer, ne daju joj ni unutrašnje razmirice ni nezrelost političara. Oni bi trebali biti avangarda političkog mišljenja i ponašanja, a velika većina danas to nije. Ni pozicija ni oporba nisu to! Jednostavno, nakon 5. listopada je došlo malo ljudi koji su zbilja kvalitetni, dobri i koji imaju snage popraviti svekolike ruševine. Jer, ovdje je srušen moral, razoreni su uzori, srušen je sustav vrijednosti… Sve to treba izgraditi! A da ne govorim o nekakvoj frazeologiji i njihovom ‘poštenju’. Prošlo je tri godine a oni se još uvijek međusobno krkaju u nekim aferama i obračunima. Mogu ja to i razumjeti, ali ipak ima nešto što je opće pitanje – to je pitanje državnog interesa. Oni nisu sjeli i formulirali precizno koje su to ključne točke državnog interesa. Međutim, oni su jednostavno u prirodnom tijeku, bit će ovi izbori, pa će biti sljedeći… Šteta je samo što poneki, od zaista pravih demokrata u tom kolopletu plaćaju visoke cijene. Nisam ni u jednoj partiji i nemam takvih aspiracija, ali je istina da cijenu zrenja plaća, naravno, narod, a tu cijenu uvećavaju sebičnjaci koji gledaju samo vlastiti interes. Ružno je i gadno da su se ljudi, koji su 5. listopada došli na vlast, već 6. pocijepali. To je opominjuće i narod bi morao to kazniti. Miki Manojlović, glumac, »Blic«, 18. listopada 2003.
BRATSTVO I JEDINSTVO
Mladen Naletilić zvani Tuta, bivši zapovjednik Kažnjeničke bojne, nedavno se žalio na presudu od 20 godina. Ove je godine osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu jer je Haaški sud zaključio da su on i njegovi vojnici u ratu u Bosni i Hercegovini počinili brojne zločine i kršenja ratnih prava. Ono najzanimljivije tek slijedi – žalbu na haašku presudu u ime Mladena Naletilića nije napisao profesionalni odvjetnik nego, ni manje ni više, Vojislav Šešelj zvan Vojvotkinja. Poznati (iako odlukom popa Momčila Đujića lišen čina) četnički vojvoda Vojislav Šešelj prije 20-ak je godina slovio kao jedan od ustavnopravnih eksperata u SFRJ. Međutim, karijeru su mu prekinuli odlazak na robiju i kasnije osnivanje Srpske radikalne stranke kojoj je bio na čelu do deportacije u Scheveningen. U Haagu se rodilo naizgled nezamislivo prijateljstvo s Naletilićem. Svjedoci tvrde kako su Šešelj i Naletilić cijele dane zajedno, a nerijetko im se zna pridružiti i Slobodan Milošević. Kako je Naletilić otpustio svog zastupnika Mladena Krsnika, njegovu je ulogu preuzeo Vojislav Šešelj. Premda ostaje upitno hoće li Haaški sud smanjiti prvostupanjsku kaznu, Mladen Naletilić vjeruje kako će njegovo primjerno robijaško ponašanje (uredan je, ne pravi probleme i glavni je organizator sportskih susreta) biti argument za njegovo puštanje na slobodu nakon što izdrži polovicu kazne. »Nacional«, 14. listopada 2003.
LI^KI SIN
Znanje mora biti dostupno svakome jer će intelektualna snaga zamijeniti fizičku snagu čovjeka. Obrazovani se lakše nose nose s izazovima, a danas u svijetu nije najbogatiji čovjek neki trgovac oružjem već Bill Gates, vlasnik industrije znanja. Upravo je Nikola Tesla sanjao globalizaciju znanja, pa svim mladim Teslama koji ostaju u surovom, ali lijepom ličkom kraju želim da ostanu ovdje i ostvare svoje snove koje Tesla nije mogao. Iako Amerikanac i građanin svijeta, Nikola Tesla uvijek je ostao sin Like iz Smiljana. Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, »Novi list«, 18. listopada 2003.
