Arhiv tekstova
Podrška iz Zagreba
Da se manjinski život Hrvata u Vojvodini ne odvija samo na političkoj razini, te da i projekti iz drugih sfera manjinskog organiziranja mogu izazvati pozornost državnih institucija u Hrvatskoj, pokazali su najviši dužnosnici Republike Hrvatske svojom javnom i jasnom podrškom Novinsko-izdavačkoj ustanovi »Hrvatska riječ«.
Predstavljanje NIU »Hrvatska riječ« u Zagrebu u ponedjeljak i utorak propraćeno je, naime, prijemima kod predsjednika Republike Stjepana Mesića, predsjednika Hrvatskoga sabora Zlatka Tomčića, te niza drugih saborskih i stranačkih čelnika, koji su u razgovorima izrazili visok stupanj podrške načinu na koji se realizira projekt informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji i Crnoj Gori. U ranijim prilikama, na tako visokoj razini, kada su ovdašnji Hrvati u pitanju, mahom su primani samo politički predstavnici, dok su čelnici ostalih hrvatskih institucija i udruga iz SCG mogućnost za razgovor s vodećim ljudima u Hrvatskoj dobijali samo sporadično, u prigodnim i kurtoaznim prilikama.
U predizbornoj atmosferi, kakva je trenutno u Hrvatskoj, obećanja mogu imati različito značenje, ali, pošto javna funkcija podrazumijeva i odgovornost za izgovorenu riječ, može se zaključiti kako je u Hrvatskoj prepoznata važnost institucionalizacije medijskog prostora na hrvatskom jeziku u SCG, pri čemu se na »Hrvatsku riječ« gleda kao na neku vrst stožera u ovoj oblasti. Hrvatska Vlada je takav svoj stav pokazala još ljetos, kada je od svih medija na hrvatskom jeziku u SCG upravo »Hrvatskoj riječi« odobrila sredstva za potporu, a ovotjedni razgovori potvrdili su ulogu koju ova institucija ostvaruje već u prvoj godini svoga postojanja.
Privrženost »Hrvatskoj riječi« očitovala se i na samoj promociji lista u velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, na kojoj se okupio veliki broj sadašnjih Zagrepčana podrijetlom iz Vojvodine, od kojih su neki na vrlo emotivan način govorili o tome što za njih ove novine znače.
U svim razgovorima koji su vođeni, kako s predstavnicima hrvatske države, tako i sa vojvođanskim Hrvatima iseljenima u Zagreb, izaslanicima »Hrvatske riječi« je sugerirano da nastave raditi na integraciji hrvatstva u Vojvodini i na saniranju podjela koje godinama unazad rastakaju tkivo hrvatskog manjinskog bića. Očito je da se tamo, daleko od zavičaja, jasnije i realnije vide tragične posljedice ovdašnjih trvenja za koje se teško može pronaći racionalno objašnjenje. »Ne svađajte se, ako Boga znate«, poruka je iz Zagreba. Ona je izgovorena, ostaje još samo da prodre do uha onih kojima je upućena.
Z. P.
