Arhiv tekstova
Stotine pobjeda sa sjevera Bačke
Iako mlad po godinama, tek mu je dvadeset šesta, Branislav Mukić »vozi« kao da je najstariji. Brojne pobjede, trofeji i pobjednički pokali odavno su ga svrstali u domaći »Hall of Fame« (kuću slavnih), a njega i njegova oca i trenera Ivana zlatnim slovima upisali u knjige rekorda kasačkog sporta u nas.
4Obitelj Mukić odavno je poznata u krugovima oko kasačkih arena. »Glavni krivac« za Vaš uspjeh svakako je otac Ivan, od kojeg je sve i započelo…
Moj otac Ivan je u konjičkom sportu već cijelih 27 godina, a ja sam krenuo očevim stopama naslijedivši ljubav prema konjima i sve natjecateljske gene zahvaljujući kojima sam uspio ovladati ovim izuzetno zahtjevnim sportom. Htio bih još dodati kako su konji u našoj obitelji prisutni jako dugo, još od mog djeda Lajče i oduvijek je bilo konja u »kući« tj. salašu koji se nalazio na Šupljaku. No, nikako ne bih želio zaboraviti ni mog ujaka Paju, majčinog brata, koji je usadio ljubav prema konjima mome ocu Ivanu, a onda je to isto učinio i samnom.
4Prvi start ste imali veoma rano.
Već s deset godina sam počeo, uz oca, voziti sulke, a prvi start službene utrke imao sam 1992. godine u četrnaestoj godini u Bajmoku i osvojio solidno drugo mjesto. A već na sljedećoj utrci na subotičkom hipodromu, u znatno jačoj konkurenciji, startao sam kao najmlađi vozač uz »popust od 20 metara« i kao omladinac zabilježio pobjedu u tzv. »brzoj partiji« koja je bila najjača utrka tog natjecateljskog dana.
4Od te prve »omladinske« pobjede do danas započeo je šampionski niz koji traje novim pobjedama iz godine u godinu. Koju pobjedu biste izdvojili kao najdražu?
U našem sportu postoji utrka koju nazivamo utrkom života, a to je derbi, najznačajnija i najprestižnija utrka koju vozač može dobiti u cijeloj sezoni. Uspio sam ga osvojiti, po prvi puta u karijeri 1995. godine s grlom Lucibel (Subotica), 1996. s Jesse Wayom (Beograd) i 1997. s Palacom (Beograd), ostvarivši trostruki trijumf tri godine zaredom. Taj svojevrsni hattrick ostat će zauvijek upisan u povijesti kasačkog sporta na ovim prostorima.
4Vaš otac Ivan predao Vam je šampionsko vozačko mjesto, povukavši se u ulogu trenera, što je divan i rijedak primjer u vrhunskom sportu.
Tata je još 1974. krenuo u natjecateljske vode s prvim grlom po imenu Rivelino, da bi poslije uspio osvojiti četiri šampionske titule u staroj zajedničkoj državi. U to vrijeme on nije imao takve uvjete kakvima sada ja, zahvaljujući njemu, raspolažem. Uz njega i njegovo bogato iskustvo imao sam tu sreću, ali i veliku čast da nastavim njegovim šampionskim stopama.
4Za razliku od »očevog« vremena, danas je »tržište« znatno smanjeno. Ipak ove godine ste, po prvi puta vozili i jednu utrku u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu.
U staroj državi Slovenija je držala primat najkvalitetnijeg kasačkog podneblja, što je zadržala i danas, dok je Hrvatska tek odnedavno počela ulagati u kasački sport, poboljšani su uvjeti na renoviranom hipodromu i počele su se organizirati i atraktivnije utrke. Na uskršnji »vodeni« ponedjeljak ove godine vozio sam utrku s Iglesias Novemberom, i osvojio treće mjesto, ali bih želio istaći da smo imali i boljeg konja u štali, no za prvi put smo zadovoljni i ovim rezultatom.
4Vratimo se na vašu iznimno uspješnu karijeru koja je uzlaznim tokom krenula od 1996. godine.
Od te godine sam postao i službeno prvi vozač naše štale, ali sam već sljedeće 1997. uspio nanizati 51 pobjedu u sezoni postavši šampion-vozač države, 1998. sam bio drugi u ukupnom poretku iza Zvonka Bogdana, a od 1999-2003. godine sam šampion i vodeći vozač u državi.
4Fantastično zvuči brojka od 330 pobjeda koje ste uspjeli zabilježiti.
Svih ovih godina otkako se natječem uvijek sam išao na pobjedu ne kalkulirajući ništa osim uspjeha. Izdvojio bih trostruku pobjedu u nizu na memorijalu »Dr. Stevana Petrovića« u Adi, pet uzastopnih pobjeda u najjačoj utrci u Požarevcu na Ljubičevskim konjičkim igrama, uz brojne druge pobjede koje su dostigle današnjih 330 prvih mjesta. Statistički gledano imam solidan prosjek pobjeda u oko 800 startova, što u prosjeku čini pobjedu u svakom drugom, drugom i pol startu.
4Koje biste konje izdvojili koji su Vas uzdigli na šampionski tron najboljeg vozača države?
Teško mi je, sada, izdvojiti neke konje, a bilo ih je mnogo svih ovih godina iz Amerike, Švedske, i trebao bih izdvojiti barem jedno desetak grla koji će ostati zauvijek u mom srcu. Možda bih »malko« ipak izdvojio Lucibela s kojim sam osvojio prvi Derbi u karijeri.
4Robert Redford u filmu »Šaptač konjima« redovito je pričao ovim plemenitim životinjama, pričate li i Vi sa svojim grlima?
Obavezna je »komunikacija«, ne toliko govor koliko boja glasa, s našim grlima, osobito prije utrka kada nastojim ostvariti što bolji kontakt s njima. S obzirom na brojne pobjede mislim da me razumiju. g
