Arhiv tekstova
Sve ovisi od Republike
Skupština Vojvodine usvojila je tekst Prijedloga zakona o vraćanju imovine i obeštećenju i uputila ga republičkom parlamentu. Međutim, bivši vlasnici zemlje, nekretnina i druge imovine oduzete po volji tadašnjih komunističkih vlasti, a »u ime naroda«, ne mogu se nadati vraćanju imovine i koliko-toliko obeštećenju sve dok se Zakon ne usvoji u Republičkoj skupštini, a pitanje je da li će ovaj Prijedlog, koji nije niti prvi niti jedini, uopće biti stavljen na dnevni red u sadašnjem sazivu republičkog parlamenta.
U ZAČARANOM KRUGU: Ingerencije Skupštine AP Vojvodine se usvajanjem Prijedloga zakona i upućivanjem republičkom parlamentu završavaju, kako je kazao Aleksandar Kravić, dopredsjednik Pokrajinske skupštine za naš list: »Domet ovog usvojenog Prijedloga zakona u Vojvođanskoj skupštini i upućenog Republičkoj skupštini je takav da je on praktično mogao biti i Prijedlog samo jednog republičkog poslanika. Naime, status Vojvodine u zakonodavnom smislu je takav da je ona tek ovlašteni predlagač i ništa više od toga. Od predsjednice Skupštine i zastupničkih grupa ovisi kad će se razmatrati u parlamentu, međutim, bojim se da nemamo dobru političku klimu za usvajanje ovog zakona zbog političkih borbi koje se trenutno vode. Skeptičan sam da li ovaj Prijedlog uopće doći na dnevni red u sadašnjem sazivu. Smatram stoga da ovaj saziv Skupštine treba donijeti Ustav i još nekoliko osnovnih Zakona, uraditi ono što se obećavalo na izborima 2000-te i nakon toga ići na parlamentarne izbore. U parlamentu je promijenjen odnos snaga – postoji sada, za razliku od vremena kad se konstituirao parlament, samo tanka većina, što ide na štetu donošenja ozbiljnih zakona. U ovom kontekstu više ne možemo mnogo uraditi, ovo je začarani krug, i parlament se oko pola godine nalazi u nekoj vrsti blokade rada«, rekao je Kravić.
NATURALNO VRAĆANJE: U čemu je osobitost i suština vojvođanskog Prijedloga, budući postoje i drugi Prijedlozi: »Suština zakona je u tome da se polazi od toga da se sve vrati u naravi, što je moguće. Zakon je pisan u dobrom kontaktu sa zainteresiranim udruženjima, deset najvećih udruženja je konzultirano i njihove sugestije su ugrađene u Prijedlog zakona. Zakon je kompilacija rješenja u Češkoj i Mađarskoj, zemljama koje su ovaj problem riješile. Treba reći da nikada to nije potpuno obeštećenje, jer je nemoguće potpuno nadoknaditi štetu koja je nanijeta, već se radi o djelomičnom obeštećenju. Vojvođanski prijedlog ide u prilog onima kojima je oduzeta imovina, i u pravno-tehničkom i u ljudskom smislu je urađen pošteno. Ima puno emocija kad se radi o oduzetoj imovini i ja sam se trudio da čujem i stranu oštećenih. Vojvođanska skupština je ovim usvajanjem Prijedloga ‘dušu spasila’«, smatra Kravić.
Ruža Dulić, predstavnica Udruženja građana za vraćanje oduzete imovine za Suboticu s okolinom, sudjelovala je u pripremi Zakona i davanju primjedbi, koje su i usvojene. i Ona smatra kako je ovo jedan ozbiljan prijedlog, od svih dosada prezentiranih zakonskih prijedloga najprihvatljiviji za oštećene: »Prema ovom zakonu ide se na naturalno vraćanje, a po zakonu što se priprema od strane ministarstva Božidara Đelića ide se isključivo na papire. Mi ne možemo reći ide se na isplatu, jer ide se na papire koji će glasiti na 10, 15 ili ne znam koliko godina i prema tome takav dugi period je strahovito nesigurna stvar. No, nitko neće prihvatiti da mu daju bezvrijedne papire. Prema tome, ako se takav prijedlog usvoji ostaje ići u Strasbourg, nema druge«, kaže Ruža Dulić, koja je, iako veoma zadovoljna Prijedlogom zakona, skeptična glede njegovog usvajanja.
Biácsi Antal, republički zastupnik, smatra kako je jedan takav Zakon trebalo već davno staviti na dnevni red u Republičkoj skupštini i usvojiti ga, jer su takva obećanja dana 2000. godine od strane DOS-a. »Sada sudbina ovog zakona ovisi o tome da li će biti prijevremeni izbori ili ne, odnosno od toga hoće li se izglasati povjerenje Vladi tijekom sljedećih tjedana ili ne. Ukoliko se izglasa povjerenje onda ima šanse da ovaj ili neki drugi prijedlog bude stavljen na Dnevni red i eventualno usvoji.«
PITANJE RAZVOJA: Kad se govori o Vojvodini, dvije su osobitosti koje je razlikuju od središnje Srbije. Prva se odnosi na multietničku strukturu, a druga na vlasničku strukturu obradivog zemljišta. Prema podacima Prostornog plana Republike Srbije iz 1996. godine, u Vojvodini je još uvijek veliki dio obradivog zemljišta u državnom vlasništvu, skoro 40 posto, za razliku od središnje Srbije gdje se radi o zanemarivom procentu od oko pet posto. Konkretno, udio obiteljskih gazdinstava u središnjoj Srbiji je 95,2 posto, na Kosovu 89,6 posto, a u Vojvodini samo 63,4 posto, prema podacima iz 1992. godine.
Da pitanje vraćanja zemljišta nije samo pitanje ispravljanje nanijete nepravde, već i budućeg ekonomskog razvoja, govori se u istom Prostornom planu gdje se razmatra strategija dugoročnog razvoja agrarne proizvodnje. Autori iznose da u Srbiji vlasnički odnosi predstavljaju činilac, koji se u sadašnje vrijeme ne smije zanemariti pri određivanju strategije dugoročnog razvoja agrarne proizvodnje, a i sela u cjelini. »Favoriziran i štićen preko svake razumne mjere društveni sektor poljoprivrede se tijekom poslijeratnog razvoja orijentirao na stvaranje krupnih gazdinstava tipa kombinata. U sadašnjoj situaciji krupna poljoprivredna poduzeća se odlikuju nejasnom vlasničkom strukturom i zasnivanjem proizvodnje pretežno na zemljištu koje je 1992. godine zakonskim aktom prenijeto u državnu svojinu. S druge strane se nalaze sitna gazdinstva obiteljskog tipa, čiji je razvoj bio suviše dugo sputavan najraznovrsnijim restriktivnim mjerama. Jasno naglašena intencija agrarne politike na njihovo potpuno iščezavanje u perspektivi, radikalno je revidirana tek početkom prošle decenije, u sklopu sistemskih opredjeljenja za stvaranjem efikasne tržišne privrede«, kaže se u Prostornom planu. Dakle, mišljenje stručnjaka je kako je privatno vlasništvo nad zemljom jedan od čimbenika koji određuje uspješnost, proizvodnje, međutim, dok je u središnjoj Srbiji može se reći to pitanje uglavnom riješeno, u Vojvodini to nije slučaj.
POTREBNA JE DOBRA VOLJA: I dok se kao protuargument vraćanju oduzete imovine često govori o tome kako se ne želi ispravljanjem nepravde nanijeti nova nepravda, Ruža Dulić smatra da je, kad se radi o poduzećima koja su imala klicu u poduzećima privatnih vlasnika, bilo načina to riješiti, izvršiti obračun i vlasniku ponuditi isplatu ili mogućnost da postane suvlasnik, i da poduzeće ide dalje. »Kad se pak radi o obradivoj zemlji, onda nema većih problema, jer se neće narušavati ničije privatno vlasništvo i neće se raditi nova nepravda. Sve se može riješiti ako ima dobre volje, i velika poljoprivredna dobra se mogu riješiti da se ne raspadnu, jer za to ima mogućnosti, a ne kao sada da se obrađuje tuđe. I da se za to nikom ne odgovara, a još se i upropaštava, jer takva je sudbina ovih pedeset godina. Uništene su obitelji, uništeni su životi, uništena je budućnost velikom broju ljudi… Prema tome, opravdanje da ‘nećemo nepravdu ispravljati drugom nepravdom’ nije opravdanje. Ima načina i može se naći način da ne bude nanijeta nova nepravda, a da se stara ispravi.« g
