Arhiv tekstova
Kraljevi nogometa
U svakom sportu postoje veličine koje predstavljaju, često nedostižne, uzore svim sportašima koji u toj disciplini nastoje dosegnuti besmrtne visine. Pozitivna identifikacija s idolima omiljenog sporta ljubav je koja zauvijek ostaje u srcima svakog iskrenog navijača, koji neće žaliti ni vremena ni novca ne bi li uspio, barem na trenutak, približiti se »predmetu obožavanja«. A kada, jednom, i tko zna kad ponovo, »Real« iz Madrida, predvođen odavno krunisanim kraljevima nogometa, zaigra u prijestolnici SCG, neviđena euforija i medijska pomama posve je razumljiva. Jer, stigli su oni: Robert Beckham, Zinedine Zidan, Luis Figo, Roberto Carlos, Raul i najbolji nogometaš posljednjeg desetljeća, Ronaldo. Stotinu eura koliko se tražilo »na crno« na sam dan utakmice za mjesto u nogometnom teatru Partizanova stadiona, mnogi su platili ne žaleći »lavovski« dio svojih mjesečnih primanja. Jer, plaća će još biti, a Real je igrao samo 4. studenog u jednoj jedinoj izvedbi s početkom u 20.45.
Sama po sebi, Champions League (Liga Šampiona), natjecanje je najviše razine europskog klupskog nogometa u čijim se skupinama svake godine »bore« za slavu, ali i veliki novac, najbolje momčadi starog kontinenta. Atraktivnost nadmetanja velikih i malih klubova daju prigodu ovim potonjima da iskoriste priliku i pod lupom cjelokupne nogometne javnosti pokažu što su naučili upravo od istih tih velikih. A mogućnost da se u direktnom duelu ogledaju sa svojim uzorima i idolima ne događa se baš mnogo puta u karijeri. Plasmanom u okrilje UEFA-ine šampionske obitelji, san postaje java…
Utorak, 4. studenog: Posjet jednoj utakmici Lige Šampiona sam po sebi je nezaboravan događaj, a kada na »zelenu pozornicu« istrči momčad koja novčanim ekvivalentom vlastita nogometna pokrića »teži« poput državnih proračuna manjih država, onda je to antologijski zapis u nogometnoj memoriji svakog poklonika teorije po kojoj je nogomet i doista najvažnija stvar na svijetu. Oficijelni podatak o popunjenosti Partizanovog stadiona zvuči poput obična pleonazma imajući u vidu okolnost da je nazočnih 35.000 predstavljalo samo djelić milijunske »armije« fanova koji su se željeli vidjeti igru »kraljeva« uživo.
Svježina večeri središnjeg jesenjeg mjeseca »uzavrela« je istrčavanjem dviju momčadi na travnjak, koje su u samo dvije sedmice susrele po drugi puta u natjecateljskom okviru skupine F.
Nakon madridskih 1:0, u beogradskoj reprizi očekivao se »kraljevski odgovor« na pitanje je li je skromni učinak bio rezultat Realove kalkulantske poštede resursa, ali i Partizanove potvrde koliko je momčad Njemca Lotara Matthausa sposobna opravdati ambicije glede raspleta u podjeli preostalih mjesta u operaciji »Kako prezimiti u Europi«.
Budući kako će se na dan objavljivanja ovog teksta putem dnevnog tiska znati sve i najsitnije pojedinosti o utakmici koja je zauvijek upisala četvrti dan studenoga u povijest nogometa, evo još nekoliko natuknica zabilježenih s »lica mjesta«.
Cijela utakmica je protekla bez i jednog incidenta, što je posve razumljivo imajući u vidu činjenicu da je susret okončan sa samo jednim žutim kartonom (Razsa), uz maksimalnu igru u duhu »UEFA-inog fair playa. Partizan je odigrao najbolju utakmicu sezone i bio posve ravnopravan takmac mnogo poznatijoj momčadi Reala. Partizan je odigrao najbolju utakmicu sezone i bio posve ravnopravan takmac mnogo poznatijoj momčadi Reala. Osvojenim bodom (0:0), Real je osigurao plasman u drugu fazu natjecanja Lige Šampiona, dok je Partizan ostao »živ« u svim mogućim kalkulacijama. Na press konferenciji nakon utakmice, Realov trener Portugalac Queiroz bio je zadovoljan osvojenim bodom, dok je Lotar Matthaus iskazao nezadovoljstvo propuštenom prilikom za osvajanjem tri boda.
Post festum: Negdje oko pol dvanaest reflektori na stadionu su se lagano počeli gasiti, publika je već uveliko komentirala tekmu u domaćoj atmosferi, a novinari užurbano pripremali izvješća za sutrašnja izdanja, posve tiho u posljednjim trenucima jesenje noći padao je zastor na veliku predstavu. Realovi »kraljevi nogometa« odletjeli su u svoju prijestolnicu i život je počeo teći dalje…
g
