Arhiv tekstova

Surovo pla}anje nepravde

Najznačajniji časopis bačkih Hrvata »Klasje naših ravni«, vanpolitički i povremeni časopis za književnost i kulturu, počevši od 1935. pa do 1938. godine izdavala je Pučka kasina u Subotici, a nakon što nije izlazio 1939, 1940. i 1941. godine, nastavio je izlaziti 1942. u izdanju Društva bačkih Hrvata u Zagrebu, pod nazivom »Klasje naših ravni«, povremeni časopis za istraživanje kulture, života i običaja bačko-baranjskih Hrvata. Godine 1944. izašao je zadnji broj »Klasja« kao dvobroj, s oznakom »Godište VI., Zagreb, prosinac 1944., br. 1-2.«
    Godine 1996. obnovljeno je izlaženje ovoga časopisa te sada izlazi pod naslovom »Klasje naših ravni«, časopis za književnost, umjetnost i znanost. Izdavač je Matica hrvatska u Subotici. Budući je »Klasje« 26. lipnja 2003. godine predstavljeno u Palači Matice hrvatske u Zagrebu na tribini, koju su organizirali Matica hrvatska i Udruga za potporu bačkim Hrvatima, uz sudjelovanje »predstavljača« akademika Tonka Maroevića, potpredsjednika Matice hrvatske, Jasne Ivančić, Lazara Merkovića i Milovana Mikovića, o »Klasju« nije potrebno sada govoriti.
SPECIJALIZIRANI LISTOVI: Posebnost novinstva Hrvata u Bačkoj je da su izlazile i da ih tako nazovemo »specijalizirane« novine, kao što su »Subotički športski list«, koji je izlazio od 1935. do 1938. godine i humoristični list »Bunjevačko žackalo« 1940. godine, od kojega je izašlo sedam brojeva.
    Popisu od 43 novine i glasila iz »Bibliografije« Ivana Kujundžića treba dodati i glasilo »Narodna rič« koje se, prema navodu Ante Sekulića (Tavankut, 1920.), pojavilo 1. kolovoza 1920. godine pod uredništvom Gavre Đelmiša, te glasila koja su izlazila nakon 1945. godine, među kojima su novine »Hrvatska riječ«, koje su se kao glasilo Narodnog fronta Vojvodine pod tim imenom pojavile 26. kolovoza 1945. i izlazile su do 26. lipnja 1956. godine; časopis Hrvatskog kulturnog društva u Subotici »Njiva« (izašao je samo prvi broj 1. siječnja 1947.); časopis za književnost, umjetnost i društvena pitanja »Rukovet«, ali samo godišta 1955. – 1957. i 1970. i 1971.; vjersko-informativni list »Bačko klasje«, koji je izlazio od 1978. do 1994. i Katolički list »Zvonik«, koji izlazi od 1994. godine; »Glas ravnice«, glasilo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koji je izlazio od 1990. do 1998.;subotički dvotjednik »Žig«, koji je izlazio od 1994. do 2001. godine i glasilo HKUD »Vladimir Nazor« u Somboru »Miroljub«, koje izlazi od 1998. godine.
ZATIRANJE HRVATSKOG: Prvi broj novina »Hrvatska riječ«, informativno-političkog tjednika, koji danas predstavljamo, pojavio se 31. siječnja 2003. godine, dakle skoro 50 godina nakon što su 26. lipnja 1956. godine prestale izlaziti novine pod tim imenom. Tako su i Hrvati u Vojvodini dobili novine na svojem jeziku i ostvarili jedno od temeljnih nacionalnih prava, pravo informiranja na vlastitom jeziku. Na ostvarivanje tog i drugih nacionalnih prava hrvatske zajednice u Vojvodini čekalo se dugo, čak predugo, brojni su u borbi za ostvarivanje i zaštitu nacionalnih prava hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini platili danak, a posljedice sustavnog potiskivanja, uništavanja, negiranja i prešućivanja svega što je hrvatsko još dugo će se otklanjati i ublažavati, a mnoge će posljedice ostati trajne.
    Naime, po završetku rata 1945. godine vojvođanski Hrvati opet su se našli izvan hrvatske matice, a Bajski trokut ostao je u Mađarskoj. Jugoslavenski dio Bačke i Srijem našli su se u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini u okviru federalne Srbije. Iako su Hrvatima kao državotvornom narodu po svim ustavima dana jednaka prava kao i Srbima, stvarnost je bila drugačija. Kao pretežno poljodjelski živalj, najprije su surovije od drugih platili nepravde agrarne reforme i kolonizacije, jer su stari i novi kolonisti iz pasivnih krajeva imali apsolutnu prednost. A zatim je počeo proces potiskivanja i negiranja svega što je hrvatsko.
    Hrvatski jezik nestaje iz javne uporabe, škola, tiska, radija. Hrvatsko narodno kazalište 1950. godine postaje Narodno pozorište – Nép szinház, hrvatske škole (osnovne škole u Subotici, Đurđinu, Tavankutu i Žedniku, te hrvatski razredi u gimnaziji) koji su djelovali od 1953. ukidaju se 1958. godine. »Hrvatska riječ« je, već smo spomenuli, 1956. prestala izlaziti pod tim imenom, ukidaju se brojna hrvatska društva – Hrvatsko pjevačko društvo »Neven«, »Pučka kasina«, »Bunjevačko momačko kolo«, Subotička matica, Hrvatsko kulturno društvo i druga društva i u Subotici i u Somboru. Zatiranje svega što je hrvatsko vršeno je i na druge načine. Tako je Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Matija Gubec« u Tavankutu, osnovano pod tim imenom 1946. doživjelo da mu je 1956. godine iz imena brisan atribut »hrvatski« i moglo je nastaviti s radom samo pod imenom Kulturno-umetničko društvo »Matija Gubec«, a isto se dogodilo i Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu »Vladimir Nazor« u Somboru.
Autor je predsjednik Udruge
za potporu bačkim Hrvatima
u Zagrebu
(Nastavak u sljedećem broju)