Arhiv tekstova
Kako, molim?
SVATKO IMA SVOGA STRANCA
Njemački kancelar Schröder skoknuo je jučer na nekoliko sati do Zagreba, uglavnom zato da bi Hrvatima, neposredno pred izbore, poručio kako je njegovo srce na strani Ivice Račana. Na sva je usta hvalio njegovu »politiku otvaranja zemlje i reformi« te ga nekoliko puta, napadno, nazvao svojim velikim prijateljem. Ivo Sanader prije nekoliko se dana vratio sa Zapada s izričitom podrškom svojih prijatelja. Nakon talijanskog premijera Berlusconija i predsjednik ga je bavarske vlade Stoiber tapšao po ramenu kao veliku budućnost Europe. Moglo bi se pomisliti da je Nijemcima do hrvatskih izbora stalo više nego Hrvatima, koji u dilemi: Ivica ili Ivo, nisu baš nešto jako gorljivi. Jelena Lovrić, kolumnistica, »Novi list«, 1. studenog 2003.
MAKROEKONOMSKI RECEPT
Za uspjeh jedne Irske ili Portugala zaslužno je rintanje. Božidar Đelić, ministar financija u Vladi Republike Srbije, »Vreme«, 30. listopada 2003.
NARODNO BLAGO
Tako je ispalo pred svijetom. A kod kuće, još gore. U pravu je srpska vlada kada danas prosvjeduje protiv dvostrukih aršina gospođe Del Ponte i kada diže glas protiv opasnosti da se njene optužnice pretvaraju u kolektivnu optužbu protiv Srba. Nevolja je u tome što neprincipijelnost Tužilaštva, koje iz razloga političkog oportunizma čeka da Alija Izetbegović i Franjo Tuđman umru prije nego što ih počne sumnjičiti za ratne zločine, ne skriva činjenicu da iza antihaaške buke i bijesa Vlade Srbije danas ne stoji briga za srpski kolektivitet već strah za vlast. Vlada tvrdi kako brani nacionalni interes, ali se i sa sasvim male udaljenosti vidi da se prije radi o tome da svoje poslušnike proglašava za narodno blago i nacionalni interes. Ljiljana Smajlović, novinarka, »NIN«, 31. listopada 2003.
DA NE BUDE
KAJANJA
Pobijedit će onaj koga vi izaberete, ali nemojte poslije žaliti. Stjepan Mesić, predsjednik RH, »Vjesnik«, 1. studenog 2003.
uzaludna nada
Oni koji su se ponadali kako će s Beogradskog sajma knjiga otići s novim djelima Miljenka Jergovića, Roberta Perišića, Predraga Matvejevića, Slobodana Šnajdera, ili s nekim od naslova Barnsa, Kurejšija ili Ejmisa koja još nisu prevedeni na srpski jezik, ali se lagodno čitaju na hrvatskom ili bosanskom, preostalo je jedino da zabace na ramena svoje prazne naprtnjače i ostave iza sebe betonsku dvoranu punu onoga što mogu naći u svakoj opremljenijoj gradskoj knjižari. Za razliku od posljednjih nekoliko sezona kada se broj izdavača iz susjednih zemalja povećavao iz godine u godinu, posjetitelji ovogodišnjeg sajma ostali su uskraćeni za bilo kakvu informaciju o tekućoj produkciji u tim državama. Iz Slovenije nije došla niti jedna nakladnička kuća, prošlogodišnji nastup izdavača Hrvatske u okviru Zajednice nakladnika i knjižara sveo se na par razbacanih štandova, dok je u posljednjem trenutku otkazano sidjelovanje udruženih izdavača Bosne i Hercegovine. Tako su iz Hrvatske, ako se ne računaju izdavačke kuće s prefiksom »srpski« koje su, valjda, zbog etničkog podrijetla autora i urednika bile smještene u dio s domaćim izdavačima, došle jedino Medicinska naklada, Golden Marketing, Naklada »Pavičić«, Školska knjiga i Demetra, dok se sudjelovanje bosansko-hercegovačkih knjižara, koji ne stavljaju u prvi plan (poželjnu) nacionalnu pripadnost, svelo na distributersku kuću »Šahinpašić«. Tu sliku nisu bitno promijenila ni hrvatska poduzeća koja su nastupala preko svojih srpskih podružnica, poput šabačkog Naprijeda ili beogradskog Leo Commerca. Slobodan Kostić, kritičar, »Vreme«, 30. listopada 2003.
KVISKOTEKA
Račan:
Ja ću uvesti
Hrvatsku u EU!
Sanader:
Ja ću uvesti
Hrvatsku u EU!
Naslov iz »Slobodne Dalmacije«,
2. studenog 2003.
