Arhiv tekstova
»Mrtvi« jezik živi i dalje
Sve do sredine 19. stoljeća latinski jezik, taj lijepi lingvistički doprinos Rimskog Carstva koje je nekada vladalo velikim dijelom svijeta, bio je u oficijelnoj uporabi kao službeni jezik državnih administracija i obvezatni nastavni predmet u srednjim i višim školama. Danas pak lingua latina i dalje živi u bezbroju stručnih naziva kojima obiluju udžbenici i stručne knjige iz medicine i biologije, pod čijim se latinskim imenima krije cijela flora i fauna našeg planeta.
Društvene znanosti su, na svoj način, nezamislive bez brojnih latinskih citata u kojima je formulirana vjekovna mudrost ljudske povijesti. Citirajući ih, ljudi žele naglasiti važnost i poruku svojih riječi, nastojeći pritom i naglasiti vlastitu umnost i elokvenciju. Ukoliko ponekad i sami volite rabiti neku latinsku mudrost, u daljem tekstu imate priliku obogatiti vlastitu kolekciju, te ukoliko se ukaže zgodna prilika i upotrijebiti neki zgodan citat.
A bove maiori discit arare minor – Mlađi vol se uči orati od starijeg
Accipere quam facere praestat iniuriam – Bolje nepravdu trpjeti nego nanositi
Acciptri columbas credere – Povjeriti golubove jastrebu
Beaitus est dare quam acciperre – Bolje je dijeliti negoli prositi
Beneficia plura recipit qui scit reddere – Više dobročinstava prima onaj koji zna vratiti
Callamitas nulla sola – Nijedna nesreća ne dolazi sama
Canterio vectum post mulum conscendere – Jahati konja pa se popeti na magarca
Dat census honores – Novac daje počasti
Deforme est de se ipso praedicare – Ružno je hvaliti samoga sebe
E duobus malis minimum ellgendum est – Od dva zla treba izabrati manje
Et post malam segetemserendum – I poslije loše žetve treba sijati
Faber est suae quisque fortunae – Svatko je kovač svoje sreće
Facile est umperium in bonos – Lako je zapovijedati dobrima
Gaudii comes maeror – Tuga je pratilac veselja
Graculus semper assidet graculo – Čavka se uvijek druži s čavkom (Svaka ptica svome…)
Honeste pauperem esse melius est quam iniuste divitem – Bolje je biti časno siromašan nego nepravedno bogat
Id alteri crimini non dabis, quod ipse fecisti – Ne krivi drugoga za ono što si sam učinio
Ignorantia iuris neminem excusat – Nepoznavanje zakona nikoga ne pravda
Legem nocens veretur, fortunam innocens – Zakona se boji krivac, a sudbe nevin
Magnas inter opes inops – Siromah u velikom bogatstvu
Nascuntur poetaea, oratores fiunt – Pjesnici se rađaju, a govornici postaju radom
Oleo incendium exstin-guere – Gasiti požar uljem (Dolijevati ulje na vatru)
Quot servi tot hostes – Koliko robova toliko neprijatelja
Res est magna tacere - Šutnja je velika stvar
Sensus, non aetas, invenit sapientiam – Razum a ne uzrast nalazi mudrost
Strabus regnat inter caecos - Razroki vlada među slijepima
Ubi bene, ibi patria – Gdje je dobro tamo je domovina
Virtutis fortuna comes – Vrlinu prati sreća
Koliko je samo mudrosti sadržano u malo riječi, koliko životnog iskustva zapisanog jezikom koji nikada ne može umrijeti. Globalizacija, koja sve više vlada modernim svijetom, temelji se na unifikacijskoj uporabi engleskog jezika bez kojeg se više ne može u suvremenoj komunikaciji. Ali upravo taj isti engleski jezik znatan broj vlastitih riječi, svoje korijene, nalazi upravo u latinskom jeziku! g
