Arhiv tekstova

Tamburica obogaćena harmonikom

Ansambl »Ravnica«, koji od 1992. godine aktivno djeluje u Subotici i njenoj okolici, upravo je ovih dana objavio svoj debi-album. Radi se o CD-u naslovljenom »Što je ostalo«, na kom većinu skladbi potpisuju članovi ansambla, dok su za aranžmane zaduženi Stipan i Nikola Jaramazović i Branko Ivanković Radaković.         Ni po glazbenom umijeću, ni po stručnosti ovi mladi ljudi ne bi se mogli svrstati u amatere, premda svaki od njih osim glazbe radi još nešto. U orkestru muzicira jedan apsolvent Glazbene akademije, dva studenta iste Akademije u Novome Sadu, a gotovo su svi članovi ansambla učenici nedavnog laureata zvanja »Počasni građanin Subotice«, maestra Stipana Jaramazovića, odnosno, prošli su kroz neki od njegovih brojnih tamburaških orkestara. Ansambl »Ravnica« sačinjavaju Josip Francišković, koji je prvi basprimaš i glavni pjevač, Nikola Jaramazović (koji nije zvanični član ansambla, ali je sudjelovao na svim snimcima na prvom nosaču zvuka svojih kolega i prijatelja), koji također svira basprim, Mario Tikvicki na drugom basprimu, koji ujedno svira i čelo, kontraš Marinko Ivanković Radaković, Miroslav Kujundžić na basu, te jedan raritet za tamburaški orkestar – harmonikaš (sic!) Branko Ivanković Radaković, koji rado, često i uspješno i sklada i piše aranžmane za skladbe ansambla.
    »Zato se i ne zovemo tamburaškim orkestrom, već ansamblom«, komentira basist Miroslav Kujundžić, pa dodaje: »Harmonike nema u standardnom tamburaškom orkestru, ali nama ona jako lijepo odgovara u repertoaru i glazbi, uopće, zvuku našem, te smo mi obogatili uobičajenu postavu tamburaške skupine s harmonikašem i njegovim glazbalom-harmonikom.«
    Ansambl »Ravnica« počeo je s radom 1992., a u ovoj postavi muzicira od 1998. godine.
    »Glazbenu naobrazbu stjecali smo kod Stipana Jaramazovića, kao i većina tamburaša u gradu i okolici«, kaže Miroslav Kujundžić. »Razlog što smo se uopće oformili bio je radi stanovitih potreba HKC »Bunjačko kolo« u Subotici, gdje smo svirali kao pratnja folklorašima, a kasnije i kao samostalni orkestar prigodom raznih zabava, prela, Dužijance. Nemamo stalno mjesto za nastupe, radimo na poziv, gdje nas žele, mi idemo i muziciramo. Imamo već zavidnu reputaciju i mislim da smo zaslužili imati stalno mjesto, gdje bismo nastupali utvrđenim danima.«
    Cilj ovih mladih ljudi, kako sami vele, je da nastupaju i po glazbenim manifestacijama u matičnoj Hrvatskoj, ali i ma gdje u svijetu, gdje bi bili glazbeni reprezentanti ovdašnje glazbe i tamburaške, glazbene kulture. Željeli bi bogatu muzičku ostavštinu ovih krajeva prezentirati i izvan granica grada, okolice, domicilne ali i matične države.
    Članovi ansambla u vrsnim su kolegijalnim i drugarskim odnosima s mnogim tamburašima i orkestrima u gradu, primjerice, ansamblom koji njeguje glazbene tradiciji Pere Tumbasa Haje, s Tamburaškim orkestrom spomenutog maestra Jaramazovića i mnogim inima. Ansambl teži preciznoj ali i maštovitoj svirci, a na repertoaru su im pjesme koje vole sami članovi, drage im pjesme, jer imaju slične glazbene korijene, isti ukus, pjesme naroda ovih krajeva, tradicionalne pjesme bunjevačkih Hrvata, Šokaca, ali i mađarske, romske pjesme, ruske romance. No, na repertoaru su im i klasična djela, čak i skladbe iz pop i svijeta suvremene glazbe, što se, kako kažu sami članovi ansambla, da čuti i na njihovom debi-albumu. Pitamo mladiće o planovima, a oni odgovaraju:
    »Sve ovisi o interesiranju za naš CD. Tiskano je 500 CD-a i 200 audio-kaseta. Imat ćemo promociju, prezentaciju CD-a najprije u HKC Bunjevačko kolo, u Subotici, a potom vjerojatno negdje i u Hrvatskoj.«
    Članovi ansambla »Ravnica« već su nastupali u inozemstvu, u Mađarskoj i Njemačkoj, primjerice, ali obećavaju da ovo nikako neće biti njihov posljednji nosač zvuka, i da će svoju glazbu pokušati prenijeti što većem broju zainteresiranih ljubitelja lijepe glazbe.

R. G. Tilly