Arhiv tekstova

Građansko društvo tek trebamo izgraditi

Više od sto nevladinih udruga i lokalnih uprava članice su Građanskog pakta za jugoistočnu Europu, a prošloga tjedna na Paliću je održan 9. sastanak mreže općina i gradova. Više od 50 sudionika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Rumunjske, Nizozemske, Makedonije i Srbije i Crne Gore, razgovali su o budućnosti mreže i načinima suradnje s lokalnim upravama zapadne Europe, participiranju građana u lokalnoj samoupravi, te prekograničnoj suradnji.
    »U svojim prvim mjesecima postojanja Građanski pakt za jugoistočnu Europu je bio projekt koji u hrvatskoj političkoj javnosti nije baš dobro došao, bez obzira na sve naše napore iz uprave Grada Osijeka da ukažemo na potrebu uključivanja u sve one procese koje prostor okolo Hrvatske, dakle prostor jugoistočne Europe, pokušavaju učiniti sigurnim i što bližim nekim europskim standardima«, kaže Osječanin Tihomir Salajić, savjetnik mreže općina i gradova Građanskog pakta za jugoistočnu Europu. »Svi pokušaji da to Hrvatska napravi na svom području, u svom pravnom i gospodarskom sustavu, nisu toliko efektni ako nam i susjedstvo ne čini iste napore i nema iste želje da taj prostor približi Europi. Mi smo se u taj projekt kao grad Osijek uključili od početka, i evo danas, nakon devete konferencije gradova i općina, možemo reći ne samo da smo omogućili da počne bilateralna suradnja između gradova i općina čiji se predstavnici nisu vidjeli 10, 12 ili više godina, nego i da na tom našem putu i preustroju prema europskim standardima imamo jako puno zajedničkih problema.

* Koja su to pitanja o kojima se na palićkom sastanku razgovaralo?
    Mi smo u Generalnom tajništvu Građanskog pakta, odnosno u Izvršnom odboru koji rukovodi tim projektom, nabacili nekoliko naših ideja o kojima očekujemo mišljenje, a na godišnjoj skupštini i glasovanje o tim temama. Po našem mišljenju to bi bili prije svega uključivanje članica Građanskog pakta, dakle i gradova i općina i nevladinog sektora – u promicanje i poticanje međuetničke i svake druge tolerancije na svim razinama – od predškolskih ustanova, pa do kulture, političkog života, lokalne samouprave i slično. Drugi projekt bi mogao biti razmjena iskustava kroz suradnju između gradova i općina. To znači prestati s političkim turizmom i prestati tu suradnju tretirati na način da se ona svodi na razmjenu posjeta i razgovora gradonačelnika ili prvih ljudi iz općina i gradova, nego kako tu suradnju pretvoriti u nešto od čega bi ti gradovi partneri imali konkretnu korist. I treći pravac bi bio nešto što mi zovemo stremljenje k cilju koje se zove civilno društvo. Još uvijek mislim da naša lokalna samouprava, nećemo govoriti o državnoj upravi, funkcionira na način da premalo uvažava za vrijeme svog mandata volju građana, da smatra da učešće građana u krojenju politike na lokalnoj razini počinje i završava samim činom izbora i zaokruživanjem listića na izborima. Civilno društvo pretpostavlja da čitavo vrijeme građani što više i što izravnije utječu na sve bitne odluke koje donosi lokalna samouprava, bilo predstavničko tijelo, bilo izvršno tijelo. Tu postoje modeli koji su u Europi već poznati, ali ne možemo odjednom skočit u sustav koji danas vlada u Europi, nego trebamo taj put prevladati postupno, uvažavajući ulogu nevladinog sektora koji se još uvijek u velikom dijelu naše političke javnosti i lokalnoj samoupravi tretira, uvjetno rečeno kao jedna vrsta neprijatelja, opozicije u negativnom smislu riječi, a ne kao poželjnog partnera i korektora u donošenju odluka.

* Spomenuli ste projekt međuetničke tolerancije. Kakvo je po Vašoj ocjeni trenutačno stanje u Hrvatskoj u toj oblasti?
    Pa, pitanje bi mi bilo drago da ste mi ga postavili u neko drugo vrijeme. Sada je vrijeme kada se održavaju kod nas izbori, 23. studenog su državni izbori, odnosno izbori za državni parlament i jasno da sada raspoloženje političke javnosti, koje se najbolje vidi kroz medije i pisane i elektronske, nije ono realno stanje. To je sada jedno stanje borbe za političke poene, za glasače, borbe gdje se ide na one najniže porive koji bi kod građana trebali odlučiti kojoj će se opciji prikloniti. Nažalost, na ovim prostorima još uvijek preovladava opsjednutost idejom domoljubnosti, pripadnosti vlastitoj državi, odanosti vlastitoj državi, nešto što je nevažno u građenju jedne moderne države. Tako da se na tu temu danas na Hrvatskoj političkoj sceni i u javnosti mogu čuti samo tonovi koji ne odgovaraju stvarnosti. U drugo neko vrijeme, prije ove predizborne aktivnosti, a nadam se i poslije izbora, da ćemo moći reći kako se stanje poboljšava, da se te sve tenzije kako vrijeme odmiče smanjuju. Mogu reći za Hrvatsku, za koju mnogi vole reći da je kršćanska i katolička zemlja, da je jako veliku ulogu odigrao vrhovnik katoličke crkve Sveti Otac, naš Papa. On je poručivao našim građanima o tome da bez tolerancije, bez suživota i bez opraštanja nema govora o izgradnji moderne Hrvatske. Mislim da će se sve političke strasti smiriti nakon ovih izbora i da ćemo ponovno davati nadu svim građanima, da će se tolerancija, ne samo međuetnička i međukonfesionalna, nego uopće tolerancija i kultura dijaloga podizati kako to i je u kulturi naroda i u Hrvatskoj, a ja mislim i u drugim državama. Sada je političko klatno i u Hrvatskoj i u Srbiji i Crnoj Gori još uvijek podložno njihanju od krajnje lijevoga do krajnje desnoga i mislimo da nakon izbora, ili bar se nadamo, da će se to klatno početi polako smirivati i da će gibat više oko sredine koja bi značila jednu građansku opciju, jednu opciju koja je prije svega na korist građana, a ne nešto što podrazumijevamo kao uvjet koji nam Europska zajednica i europske institucije postavljaju. I kultura i povijest naših naroda upućuju na to da je tolerancija moguća i poželjna. To dokazuje naša povijest i mislim da ćemo to u našoj bližoj povijesti uspjet ponovno dokazati.

    * Jedna od tema palićkog sastanka je i prekogranična suradnja. Mislite li da je stvaranje euro regija način prevazilaženja problema međudržavnog funkcioniranja i unutar samih država?
    U samoj ideji i u razlogu nastajanja Građanskog pakta je bila misao koja je svedena na jednu rečenicu – podizanje stabilnosti odozdo. Otprilike nešto slično se može primijeniti na euroregije koje se danas definiraju kao mostovi suradnje, a u stvari se svode na ono najbitnije – da građani osjete korist od uspostavljanja korektnih odnosa između država kroz suradnju sa susjednim gradovima i općinama. Euroregije u pravilu nastaju oko nekih pitanja koja su od obostranog interesa za njene članice. Tako da su one puno puta bile, a i bit će, pogotovo na ovim našim prostorima, oni oblici suradnje koji omekšavaju, otvaraju diplomaciji i politici na državnoj razini opciju da se i oni počnu ponašati drugačije u krojenju politike spram susjednih država, makar se radi o ovim našim prostorima. Tako je i euroregija Dunav-Drava-Sava bila odličan primjer gdje se kroz suradnju gradova i općina, koje su bile članice te euroregije, dobio dobar argument državnim tijelima da trebaju konkretizirati, da ne kažem i intenzivirati suradnju i bolje odnose sa susjednom državom, u ovom slučaju Federacijom Bosne i Hercegovine. Mislim da će baš u toj našoj euro regiji Dunav-Drava-Sava nastavkom promjena koje su nastale 2000-te godine i dobivanjem punopravnih članica u općinama i gradovima iz Vojvodine, odnosno Srbije i Crne Gore, pružiti uvjetno rečeno jedan alibi državnim tijelima, ministrastvima i institucijama da odnose između naših dviju država počnu tretirati na jedan korektniji način. U krajnjem slučaju interesi građana se i ostvaruju na toj najnižoj razini, njima najbližoj i najvažnijoj, a to je na razni suradnje općina i gradova, odnosno gospodarskih, kulturnih, sportskih i ostalih institucija. U tom smislu stvarno euro regije jesu jedna vrsta država, međunarodnih zajednica koje omogućavaju puno brže, djelotvornije i lakše funkcioniranje nego što je to slučaj onda kada to počinje odzgo, od državnih institucija.

    * Vojvođanske općine su do sada bile promatrači u euro regiji Dunav-Drava-Sava. Ima li naznaka da se njihov status može promijeniti uskoro?
    Jasno da u tom članstvu Dunav-Drava-Sava preovladava opcija da se promjenom statuta i svih drugih akata koje reguliraju pitanje članstva konačno riješi status tih općina, ali mislim da je svima jasno da to ovisi o političkoj volji i političkom ambijentu u Hrvatskoj. Ako se on ne bude mijenjao nakon ovih državnih izbora ja sam siguran da će u iznenađujuće kratkom roku skupština euroregije napraviti sve da te općine i gradovi dobiju status punopravnih članova, jer jednostavno ta euro regija je invalid bez tih općina, bez tih dijelova. Ponavljam, radi se o općinama i gradovima koji su uz Dunav, Dravu i Savu i ona bez ovih općina iz Vojvodine nije cjelovita, a uvjet za prijem u Skupštinu euroregija je između ostalog da regije budu jedan cjeloviti zemljopisni prostor.
g