Arhiv tekstova
Selo mješovitih brakova
Ukoliko krenemo cestom od Bača na zapad prema Dunavu posljednja stanica nam je izuzetno živopisno selo Bođani. Selo okruženo plodnim poljima i hrastovim šumama. Povijesni podaci o Bođanima sežu do XIV. stoljeća, kad se spominje naselje Bojan u spisima o obvezama dužnika papinske desetine.
Spominju se još i nazivi Bajani i Budinovci, a današnji naziv datira od 1543. godine po spisima o obvezama feudalcu koji je bio vlasnik ovoga područja.
Naselje je kroz povijest mijenjalo lokalitete i nazive ovisno o volji Dunava: Bela Crkva, Bregovi, Harkovo, te od XIX. stoljeća današnji. Kako je naselje uvijek bilo okruženo neprohodnim močvarama i gustim šumama, poslužilo je kao utočište za one koji su bježali od zla.
Prva veća doseljena grupacija bili su Prnjavorci na čelu s kaluđerima, izbjegli pred Turcima 1533. godine. I oni, kao i grupe koje su dolazile poslije njih, našli su ovdje mir, izmiješali su se, ne dijeleći se ni po vjeri, ni po naciji – svima je znak bio križ.
Bođani danas imaju 1.153 žitelja. Na popisu 1981. godine bilo ih je 1.559, a šezdesetih godina preko 3.000. U velikoj poplavi 16. lipnja 1965. godine uništeno je 310 salaša, što je izazvalo izuzetno velike migracije. Ljudi su bukvalno u momentu ostali bez igdje ičega. Otišli su trbuhom za kruhom, otišli su bez ičega i nisu se vratili.
RATNE GODINE: Daljnjem smanjenju broja žitelja doprinijele su ratne devedesete. Tajnik MZ Bođani Bogoljub Ćurčin za »Hrvatsku riječ« kaže: »U najružnijem sjećanju ostale su mi ratne godine. Jako smo ih teško preživljavali. Uvijek smo bili tijesno povezani sa Slavonijom, gdje je puno mladih iz Bođana bilo uposleno. Ranije je u Bođanima bilo 65 posto Hrvata-Šokaca, danas ih je tek nešto preko 25 posto. Ne bi se moglo reći da je uzrok tome rat. Bođanci, bez obzira na nacionalnost, vole Bođane. Koliko mi je poznato stanje u ovom regionu, Bođani su selo s najvećim postotkom mješovitih brakova. Tolerancija je bila prisutna i u ratnim vremenima. Bilo je nekoliko sitnijih incidenata, riješili smo ih u međusobnoj komunikaciji. Odgovorno tvrdim da iz Bođana nitko nije iseljen silom. Oni koji su otišli, otišli su više zbog toga što su im djeca prijeko, te zbog materijalne neizvjesnosti. Danas imamo dobre uvjete za život. Asfaltirane su nam ulice, imamo vodovod, telefonsku mrežu s 350 priključaka, a gradit će se i novi put Bođani-Plavna, tako da više nećemo biti mjesto gdje okreće autobus.«
PRIVREDNE DELATNOSTI: Bođani su, kao i druga sela, uglavnom vezani za poljoprivredu. Mnogo stanovnika je uposleno na poljoprivrednom dobru »Labudnjača« u Vajskoj i u zemljoradničkoj zadruzi Vajska-Bođani. U Bođanima postoji i pogon tekstilne tvornice »Bindi« iz Odžaka, u kojem je do sada bilo uposleno devet žena, a u planu je i skoro uvođenje još jedne smjene.
Najveći broj stanovnika bavi se individualnom poljoprivrednom proizvodnjom. Gospodarsku sliku Bođana čine još i PP za niskogradnju »Bager«, pekara, mljekara, radionica za proizvodnju metala i svijeća, te veći broj ugostiteljskih i trgovačkih objekata. Osnovna škola »Aleksa Šantić« iz Vajske u Bođanima ima istureni odjel s četiri razreda, koji polazi 70 učenika. U dječji vrtić upisano je 13 polaznika.
U Bođanima postoje tri vjerske zajednice: katolička, pravoslavna i novoapostolska. Crkva sv. Ilije Proroka izgrađena je 1855. godine, a toranj 1856. Prvu crkvu u Bođanima, na nagovor nadbiskupa Klobušickog, napravio je pater Marko Milošević, franjevac. Izgrađena od pletera i blata 1751. - 1953. godine nije bila dugog vijeka. Stradala je u poplavi 1770. godine. U to vrijeme bila je filijala Bača, a do 1808. župnici su bili franjevci. Vikarija postaje 1936., a župa od 1956. godine.
SPORT, KUTURA: Raspadom SFRJ i nastankom nacionalnih država dolazi do drastičnih promjena. Josip Dumendžić, pjesnik iz Bođana, kaže: »Mi, šokački Hrvati, ostali smo živjeti u domicilnoj državi, a matica nam je tamo, preko Dunava. Željeli smo sačuvati našu baštinu, pa je nas nekoliko zaljubljenika iniciralo osnivanje HKUPD »Dukat« Vajska-Bođani. Radimo nepunih godinu dana, snalazimo se, no, ne mogu se oteti dojmu da smo prepušteni sami sebi. Daleko smo od svih centara, nedostaju nam financijska sredstva, nemamo vlastite prostorije. Imamo dobru volju i uporni smo, nadam se da ćemo opstati. Kultura u Bođanima ima jaku tradiciju, naš negdašnji KUD »Mladost« bio je među najjačima u SFRJ. Pjevački zbor je uzeo sve nagrade koje su postojale. Bođani su bili i ostali poznati i po slikarima. Prvi koji je utemeljio likovnu udrugu u Beogradu bio je monah manastira Bođani Rafailo Momčilović. Slijedi niz poznatih slikara Bođanaca: Dušan Neškov, Josip Benak, Manojlo Bartolović, a dvojica i danas traju – Petar Uzurov Bođanski i Damir Gondi.«
Petar M. Uzurov Bođanski, arheolog, književnik i likovni umjetnik, živa je legenda Bođana. Ima ga svugdje: u sportu, kulturi, znanosti. »Ne smijemo zaboraviti ni sport«, kaže Uzurov. »Naš nogometni klub »Slavija« ima lijepu tradiciju. Osnovan je 1922. godine. Najjači je bio u godinama kad su Bođani imali najviše stanovnika. Imamo i lovačku udrugu »Fazan«, ribolovačku »Berava«, pčelarsku »Bregovi« i šah klub »Veljko Vlahović«. Kao što se da vidjeti, za ovako malo mjesto – dovoljno. Sve su ove udruge mješovitog nacionalnog sastava. Mene kao čovjeka najviše boli cijepanje po nacionalnosti. U vezi toga moramo se ugledati na Zapad. Nisu oni civiliziraniji od nas, jedino cijene neke druge vrijednosti. Mi, koji smo vični peru, možemo puno pridonijeti zbližavanju ljudi na ovim prostorima.«
Legenda kaže da je u XV. stoljeću trgovac Bogdan na putu naglo oslijepio. Čuo je da kraj puta žubori izvor. Zavjetovao se da će, ukoliko se umije na izvoru i progleda, na tom mjestu podići samostan. To se odista zbilo, a Bogdan je ispunio svoj zavjet: podigao je crkvu i ćelije i tako je nastao samostan Bođani 1478. godine. Od tada Bođanci ljube Gospoda, od tada postoji izreka Bođanaca: »Koliko ljubavi Gospodnje, toliko među ljudima.« g
