Bojazan od »tajkunizacije« medija

14.11.2003

Novinari iz Hrvatske i Srbije sastali su se u Opatiji (21. -23. listopada) kako bi pretresli najaktualnija pitanja vlastite profesije. Skupu koji je organizirao SEEMO (Organizacija medija iz Jugoistočne Europe) odazvalo se četrdesetak novinara iz obiju država. Dijalog u Opatiji protekao je u prijateljskoj atmosferi u kojoj su podijeljene mnoge slične brige i iskustva.
   S privatizacijom medija, ulaskom inozemnih vlasnika i borbom za tržište i oglašivače, novinari su se našli pred novim strahovima i izazovima, najviše zabrinuti za neovisnu poziciju u novim okolnostima.

UTJECAJ NA MEDIJE: Novinarstvo još pretežno funkcionira u dobro poznatome znaku pritisaka domaćih političara na medije, ali je činjenica da se ono još nije okrenulo pronalaženju mehanizama zaštite od utjecaja vlasnika i oglašivača.
Što će donijeti kompanija WAZ koja listom kupuje novine od Hrvatske do Bugarske, gdje su granice utjecaja novobogataša, »tajkuna«, koji strasno žele imati vlastite novine, zbog čega novinari s pravom ukazuju na »tajkunizaciju« medija, do koje mjere veliki oglašivači mogu utjecati na medije i ucjenjivati ih, hoće li novine završiti kao tabloidi kako bi zadovoljili interese vlasnika koje najviše interesira profit?
   Za sada na ova pitanja nema jasnih odgovora. Osim ovih novih izazova, pitanja novinarske etike i odnosa prema javnosti ostaju za novinarsku profesiju trajno otvorena. U tom kontekstu ukazano je kako su novinarstvu nanijete velike štete tijekom protekloga desetljeća i da se to najviše osjeća u mentalnom ozračju koje je puno netrpeljivosti i jakih podjela koje podsjećaju na rat, tako da je u novinarstvu kao na ratnom polju na kojem se sukob-ljavaju »pobjednici i poraženi«.

U HRVATSKOJ BOLJA SITUACIJA: Usprkos kritičnosti novinara iz Hrvatske, dojam je da je medijska situacija tamo bolja nego u Srbiji. U Hrvatskoj su donijeti svi važni medijski zakoni, a novinari ih uglavnom ocjenjuju povoljno. Glavna primjedba je što se kleveta smatra krivičnim djelom, tako da to ograničava slobodu novinara, i što novinar ne može zaštititi izvor informacija.
   Drugo ograničenje jest što Radio-difuzni savjet bira Sabor, a ne i nevladine udruge. Kao dobro rješe-nje istaknuta je obveza izdavača da objavljuje podatke o nakladi koji su sada »veća tajna od vojne«.
   Zanimljivo je da je Hrvatska upravo poslije donošenja novih medijskih zakona pala s 33. na 69. mjesto po medijskim slobodama. Neki novinari smatraju kako međunarodne organizacije nisu prepoznale ono pozitivno u hrvatskim zakonima, dok drugi kažu da je to kazna zato što je pod automobil vlasnika »Vjesnika« podmetnuta bomba.

NISKE PLAĆE U SRBIJI: Novinari u Hrvatskoj su neuporedivo bolje plaćeni nego u Srbiji, a profesionalna i sindikalna organiziranost im je na zavidnoj razini. Za razliku od situacije u Srbiji, u kojoj novinari nemaju niti sindikat, niti fond solidarnosti, ni mirovinski fond, u Hrvatskoj sve to postoji, a novinarska udruga je u tim iskustvima slijedila njemački uzor. Najniža novinarska plaća je 1.000 eura, a bolje plaće dostižu tri i više tisuća eura. Postoji jak mirovinski fond s čak tri stupnja osiguranja i fond solidarnosti koji iznosi 100.000 eura.
   Kolege iz Hrvatske nisu krile iznenađenje kada im je priopćeno da se u Srbiji novinarske plaće kreću između 50 i 250 eura u najvećem broju slučajeva, tako da su na goste iz Srbije gledali kao na socijalne slučajeve.
   Svojevrsni katarzični moment skupa bio je dostignut prikazivanjem filma Studija B, koji je novinar Vladan Radosavljević snimio prilikom prvoga boravka novinara iz Srbije u Hrvatskoj. Film je svakome pružio priliku preispitati se kao novinar i proći kroz vrijeme koje Hrvatska, kako smo se uvjerili, uveliko ostavlja za sobom.
Olivija Rusovac
Tekst je preuzet iz lista »Republika«