Arhiv tekstova
Kako, molim?
NAIVAC NA TERENU
Za političke uvjete koji su tada vladali na jugoslavenskoj sceni, Alija je bio politički naivac. On je iz zatvora uletio na teren koji su za svoje interese već pripremili Milošević i Tuđman. Vjerojatno da Milošević i Tuđman nisu ni mogli poželjeti slabijeg, nepripremljenijeg i neupućenijeg neprijatelja od Izetbegovića. Mislim da Izetbegović nije bio dorastao svojim protivnicima, pa ni delikatnosti sitacije u kojoj se našao, posebno zbog toga što nije uspio okupiti sve političke snage koje su bile za koncept jedinstvene BiH. On je neosporno bio karizma u Bosni, ali ne mislim da je bio karizma svih Bosanaca I Hercegovaca. Ante Marković, bivši predsjednik Savezne Vlade SFRJ, »Slobodna Bosna«, 6. studenoga 2003.
PROGON I ASIMILACIJA
Po rezultatima popisa stanovništva iz 2002. godine, u Vojvodini živi 56.546 Hrvata, što iznosi 2,19 posto ukupnog broja stanovnika Pokrajine. U odnosu na podatke popisa iz 1991. godine, kada je taj broj iznosio 74.808, sadašnja evidencija ukazuje kako se broj Hrvata smanjio za 18.262, odnosno 24,41 posto. Najveće smanjenje hrvatske populacije, kao posljedica uglavnom političkih progona hrvatskog stanovništva u godinama rata na teritoriju bivše Jugoslavije, naročito 1991. godine, u vrijeme ratnih operacija na teritoriju Republike Hrvatske, desio se u općini Šid, kao pograničnoj s Hrvatskom, gdje je broj Hrvata spao na samo trećinu u odnosu na prethodni popis, ili za 65,50 posto. Prema rezultatima oba popisa, Hrvati žive u svim općinama u Pokrajini, a najveće povećenje broja stanovnika hrvatske nacionalne manjine po popisu iz 2002. godine zabilježen je u Subotici. Iz izvješća Pokrajinskog tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine, »Dnevnik«, 10. studenoga 2003.
TOP STVARI
Njeguški pršut, kašetu »vranca«, cijelog Njegoša i sve što se o Njegošu objavljuje (što god o tome mislila urbana crnogorska mladost), ovčijega i kozijeg sira, te kao peta stvar ono što je praktički neizvodljivo: ljude koje volim, da barem jednom sedmično pričam s njima. I, kao šesto, metafizičko, da mi se u san s vremena na vrijeme jave s onoga svijeta Živko Nikolić i Mihajlo Lalić, pa da mi vele: jel’ se ova naša stoka barem na nebu u pamet dala. A znam da nije. I onda da mi ispričaju nešto lijepo što ću ja onda uobličiti umjesto njih. Miljenko Jergović, književnik, na pitanje kojih bi pet top stvari iz Crne Gore želio imati u kući, »Monitor«, studenog 2003.
POMIRBA
Srbi više ne mrze HDZ, naslov iz »Glasa Slavonije«, 10. studenoga 2003.
HRVATI KONTRA[I
U povijesnim i prijelomnim vremenima te prekretnicama za hrvatski narod uvijek bi se našao neki Hrvat koji je bio u poziciji značajno pomoći i usmjeravati hrvatsku zbilju prema samostalnosti svoje države, ali bilo je i onih koji su to sputavali, pokušavali spriječiti. Bio je to jednom Ante Trumbić, drugi put Tito, a treći put Ante Marković. I sâm kaže da te riječi dr. Franje Tuđmana nije shvatio, a da je shvatio te se kao Hrvat svrstao uz svoj narod, vjerojatno bi se proces osamostaljenja Republike Hrvatske i ostalih republika odvijao sasvim drukčije, normalnije i bez krvavoga rata koji je za posljedicu ostavio tisuće ubijenih i ranjenih te stotine tisuća prognanih i izbjeglih uz neviđena materijalna razaranja i patnje ljudi. Stjepan Adanić, »Fokus«, 7. studenoga 2003.
PRIJE I POSLIJE ADAMA
Tako drevni Tračani nisu Tračani nego Račani, odnosno Rašani, to jest Srbi, dok su Hrvati zapravo Srbi koji su živjeli na hrbatima planina. Svi najstariji narodi nejasnoga podrijetla olako su proglašavani za Srbe. Međutim, u pomanjkanju argumenata eksploatirana je čak i deviza »Govori srpski da te cijeli svijet razumije«, kao krunski dokaz da je srpski pramajka svih jezika. Radivoj Radić, autor knjige »Srbi prije Adama i poslije njega«, »Danas«, 8. studenoga 2003.
