Arhiv tekstova

Prepuštanje stihiji

Jedna smjena u subotičkim lokalnim, gradskim, »građanskim« novinama ustalasala je javnost i opet imamo »temu za divan«. I ne samo za divan, nego i za podršku, osporavanje, hvalu, kritiku, skupštinsku raspravu, privatna domunđavanja. I, naravno, za političko, nacionalno i osobno opredjeljivanje i iskazivanje. Hoće li »Subotičke novine« biti, ostati, postati novine svih građana, ili će nastaviti, prestati, početi favorizirati jednu političku opciju ili nacionalnu zajednicu, pitanja su koja se glede ove teme najčešće postavljaju.
    Predstavnici osnivača, lokalne samouprave, koju većinski, ali ne i nadpolovično, čine vijećnici Saveza vojvođanskih Mađara, cijelu stvar promatraju pomalo s distance, dosovci kadriraju iz sjene, a dvije hrvatske političke stranke ponovo su, u skladu s novim »vjetrovima približavanja«, suglasne oko toga da se Subotičke novine ne smiju prepustiti nekome, tko bi u budućnosti možda tvrđe nastupio prema hrvatskoj opciji u ovom gradu. Jer, kako i same stranke DSHV i HNS navode u zajedničkom priopćenju, u Subotičkim novinama »ni jedan redakcijski tekst, ne računajući tu oglašavanje dosadašnjeg v. d. direktora i glavnog i odgovornog urednika, nije napisan na hrvatskom jeziku«, a kao glavni razlog za smjenu isplivalo je upravo »kroatiziranje i pokatoličenje« lista.
    Ako je list u kojem se redakcijski tekstovi pišu isključivo na srpskom jeziku »kroatiziran«, onda će biti zanimljivo vidjeti na šta će taj list sličiti kada se »kroatizacija« ukine.
    Problem je, međutim, što je sada rješavanje situacije u Subotičkim novinama za neke strukture unutar vodstva hrvatske zajednice, stječe se dojam, postao prvorazredna zadaća. Pa čak i da jest prvorazredna, toj se zadaći ne pristupa s prave strane, nego se traže brza rješenja kadrovskog tipa, dok se rješenje na dugi rok prepušta stihiji. Subotičke novine će, naime, kao i svi drugi mediji, najkasnije do travnja 2005. godine morati biti privatizirane, jer tako propisuje aktualni republički Zakon o medijima. Dakle, svako sadašnje iscrpljivanje na zadržavanju postojećeg ili pronalaženju budućeg ravnatelja novina neće značiti ništa ukoliko se odmah, a možda je već i kasno, ne krene u potragu za nekim, tko bi se mogao pojaviti u ulozi zainteresiranog kupca na neizbježnoj prodaji ove novinsko-izdavačke kuće. Ukoliko takve namjere ne postoje, stvar je propala, te bi se valjalo okrenuti onom mediju koji je nakon pola stoljeća ponovno izboren. I u kojem se redakcijski i svi ostali tekstovi slobodno pišu na hrvatskom jeziku.
    I, na kraju, ali ne manje bitno: prije nekoliko mjeseci obavljena je problematična smjena na čelu »Somborskih novina«, ali se hrvatske stranke i elita nisu očitovale, iako u Somboru živi procentualno možda i više izjašnjenih Hrvata nego u Subotici. A »Sremske novine« da i ne spominjemo. »Kako je umirao moj narod« Marka Kljajića zanimljivo je štivo. I poučno. Valja ga dobro iščitavati.
Z. P.