Arhiv tekstova
Hrvatska putuje u Portugal
Kada je u 61. minuti drugog poluvremena utakmice u Ljubljani Dado Pršo, stasiti centarfor hrvatske reprezentacije pospremio, na izvrsno dodavanje debitanta Tome Šokote, loptu u slovenska vrata, otvorila su se jedna, druga, značajnija vrata.
Vrata Europskog prvenstva u Portugalu koje će se igrati sljedeće godine, a na kojem će među najboljih šesnaest momčadi starog kontinenta igrati i Hrvatska.
Utakmica prva. Zagreb, 15. studenog
Hrvatska – Slovenija 1:1: Nakon subotnje utakmice koju je obilježila teška rovovska borba i »neviđeni« bunker Slovenaca, ali i velika sreća koja već godinama prati »prve susjede«. U jednom jedinom udarcu upućenom na gol Stipe Pletikose uspjeli su postići, tada za njih zlata vrijedan gol, i svim hrvatskim navijačima »zagorčali« cijeli vikend. Pogodak Dade Prše, s kojim je Hrvatska povela već u prvim minutama susreta u Maksimiru, također je bio sve što je favorizirana domaća momčad uspjela protiv »zatvorenih« Slovenaca. Anti nogomet u kojem je jedina želja ne primiti pogodak pobijedio je te subotnje prohladne večeri studenog, unijevši zebnju pred uzvrat u Ljubljani. Selektor Barić »razapet« je od strane novinara, prebačena mu defenzivna formacija s mnogo obrambenih igrača, kao i nedostatak kreativnost kod izabranih igrača koji nikako nisu uspjeli »probiti branu« pred golom solidnog golmana Dabanoviča. Ambijent »uzavrelog« i do vrha ispunjenog gledališta (36.000 gledatelja) bodrio je svoje miljenike tijekom cijelog susreta, milijuni su to isto činili ispred svojih televizijskih prijamnika, ali više od »nepovoljnog« neodlučnog rezultata nije se moglo. Ostala je Ljubljana za »vađenje«…
Utakmica druga. Ljubljana, 19. studenog
Slovenija – Hrvatska 0:1: Iako su pripreme za predstojeće parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj u punome zamahu, posljednjih nekoliko dana pred »utakmicu nad utakmicama« govorilo se samo o nogometu i mogućem sastavu koji će istrčati u srijedu za Bežigradom. Najteže je biti izbornikom u zemlji u kojoj se svi razumiju u nogomet, a koja pritom itekako »razmažena« povijesnim uspjesima besmrtne generacije »Vatrenih«. Ali Boban, Šuker i ostali su mahom već »pospremili« kopačke, a Hrvatska mora nastaviti dalje. Najteže je svim ovim momcima koji danas igraju »kockastim« majicama, jer breme prošlosti i vječite usporedbe pritišće u svakom novom susretu. No, danas Hrvatska ima jednog Dadu Pršu, igrača Monaca, do jučer posve nepoznatog igrača široj javnosti, koji je pogocima u Zagrebu i Ljubljani »ovjerio« portugalsku vizu. Ima i: Pletikosu, Srnu, Šimunića, braću Kovač, Živkovića, Rapaića, Rossu, Olića, Mornara, Šokotu, Šimića, Babića, Tomasa, Leku i sve pričuvne igrače, kao i cijeli stručni stožer na čelu s Ottom Barićem. Taj vremešni hrvatski izbornik, iako osporavan i kritiziran, uspio je pokazati svima kako još uvijek nije za mirovinu i iskustvo dugogodišnjeg »zapadnog« angažmana »pretočio« u »portugalske« putovnice. Hazarder po prirodi, Otto je, na opće iznenađenje, »dovukao« u Ljubljanu debitanta iz Portugala, napadača lisabonske »Benfice« Tomu Šokotu, i zaigrao na svoju »sretnu« kartu. Njegov joker dodao je krucijalnu loptu strijelcu Prši i tim potezom je »uništio« svu dotadašnju sreću svog kolege na susjednoj klupi, slovenskog izbornika Prašnikara. Doputovavši iz zemlje u koju je cijela momčad željela putovati iduće godine na Euro 2004, donio je potreban »svježi zrak« koji je nedostajao u zagrebačkoj utakmici, ali i kockarsku »fociku« (potez sreće) svom izborniku u presudnom ljubljanskom uzvratu. Cijela utakmica je protekla u doslovnoj prezentaciji nastavka anti nogometa koji je, još na zagrebačkoj »pressici« najavio čelni strateg slovenske momčadi. Obrana sa svim mogućim igračima, bez i jednog upućenog udarca na hrvatski gol, išla mu je, uz zagrebački rezultat, na »vodu« sve do već pomenute 61. minute drugog dijela. A onda se, na čas, inače solidna obrana koja je iznjela mnoge važne »deželine« utakmice (igrali su i na prošlom EP i SP) otvorila, uletio je Dado Pršo i »brana je pukla«. Niz »puštenu vodu« otišla su sva slovenska nadanja o putu Portugal, ali i sav anti nogomet koji su do tada prikazali u dvije utakmice. Niti igrač više kojeg su imali tijekom više od 35 prestalih minuta, Tudor je isključen zbod drugog žutog kartona, nije im bio dostatan da postignu gol i vrate se u susret. Teško je vratiti se u napadački nogomet kada si »programiran« da »zaboraviš« gdje su suparnička vrata. U preostalom dijelu hrvatska reprezentacija pokazala je čvrstinu svoje obrane, ipak su to igrači koji nastupaju u renomiranim europskim momčadima, i pokazala kako se igra kvalitetan nogomet i s igračem manje. Posljednji zvižduk švicarskog suca Meiera, osim kraja »slovenske drame« za Bežigradom, označio je polazak »vlaka« za Portugal, koji niti njegov prestrogi dupli žuto-crveni karton nije mogao zaustaviti.
Post festum
Portugal EP 2004: U susretima doigravanja za plasman na EP 2004 u Portugalu između Hrvatske i Slovenije pobijedio je nogomet, onaj pravi koji su demonstrirali nogometaši koji su dokazali da su pravi nasljednici »vatrenih«. Neriješeno u Zagrebu (1:1) i pobjeda u Ljubljani (0:1) pokazali su europskom nogometnom svijetu da ovi »momci u kockastim majicama« stižu u Portugal kao pretedenti na ozbiljniji plasman. Sreća je bitan faktor u životu, ali je u nogometu ipak potrebno nešto malo i znanja. Ima ga izbornik Barić, imaju ga i njegovi izabranici. Sretan put u Portugal!
