Arhiv tekstova

Sport za čeljust i zube

Popularna »žvakaća« iliti guma za žvakanje, kako joj glasi pomalo »tehnički« oficijelni naziv, u posljednjih nekoliko desetljeća doživjela je svojevrsnu »renesansu« svoje neosporne popularnosti koja je prati od samog njezinog izuma. Iako omiljena u najširem puku, oduvijek je bila žestoko osporavana u svim profanim stališima kao nezdrava za zube, te nekulturna i neprimjerena kao socijalna pojava.
    Ali danas, na pragu trećeg milenija, mediji se utrkuju u propagiranju »zdravosti« i »nužnosti« gume za žvakanje i njezinoj »djelotvornosti« u borbi protiv zubnih bolesti. I žvake su i javno postale »in«.
POVIJEST: Zasigurno se nikada neće precizno otkriti kada je čovjek prvi puta nešto počeo žvakati, a da isto to i ne proguta. Vjerojatno se pokušavalo s mnogim materijama ali su, zbog njihove neelastičnosti i trajnije nepostojanosti napori ostajali uzaludni. Istina – u prethistoriji »žvakanja« zapisano je kako su još stari Grci rabili smolu od drveta mastike, Maye gusti biljni sok od drveta sapodille, dok su prvi doseljenici na američki kontinent koristili, u početku, pčelinje saće i duhan. A onda se razvitkom tehnologije i »američkog sna« rodila mogućnost izuma tvari koja će donijeti revoluciju u povijesti ljudskog žvakanja.
1848. John B. Curtis prodaje prvu komercijalnu gumu za žvakanje pod nazivom »State of Maine Pure Spruce Gum (Guma od čistog biljnog soka države Maine)
1850. Izmišljene su parafinske gume s okusom koje su imale trajnije djelovanje.
28.12.1869. William Finley Semple prvi je oficijelno patentirao izum gume za žvakanje pod rednim brojem U. S # 98.304
1871. Thomas Adams je izmislio prvi stroj za proizvodnju gume za žvakanje
1880. John Colgan je osmislio način da guma dulje zadrži okus
1914. William Wrigley Jr. i Henry Fleer stvorili su »Wrigley Doublemint« gume za žvakanje s okusom mente i voćnih ekstrakata.
    1928. uposlenik tvrtke Frank H. Fleer Company, Walter Diemer izmislio je Double Bubble, ružičastu žvakaću gumu koja je pokrenula modernu povijest civiliziranog, humanog žvakanja.
ŽVAKA KAO DIO NAS: Svatko od nas ima svoju povijest druženja sa žvakama, koja se, kako kod koga, nastavlja i poslije perioda adolescencije, »ljubavlju« koja nikad neće biti zaboravljena i koja živi neopterećena godinama zaljubljenika u žvakanje. Stariji su se prvi puta sa žvakama, u široj uporabi vjerojatno, susreli poslije 1945. godine u američkim solidarnim paketima pomoći ratnim saveznicima. Vrlo interesantno je primijetiti kako su se u vrijeme najteže gladi i neimaštine žvakale najbolje američke »marke« (Wrigleys), a onda se u vrijeme državnog preporoda i blagostanja »prešlo« na domaće brandove koji su se proizvodili po licenci, poput Bazooke na primjer, a u posljednjem desetljeću žvačemo izobilje najpoznatijih i najraznovrsnijih »gumenih« produkata (Orbit, Airwave…). Nekad osporavane i branjene djeci, danas se forsiraju tzv. žvake za djecu, kao da to već same po sebi i nisu. Ali marketinška strategija taktikom tržišne lukavnosti forsira podjelu na dječje i odrasle, jer je potrošačka korpa punija za dva pakiranja umjesto jednog. A neće valjda odrasli žvakati žvake za djecu?
ZAŠTO ŽVAČEMO: Odgovor na ovo pitanje najvjerojatnije dugujemo našim dalekim precima koji su nam u svojoj istraživačkoj misiji otkrivanja prirodnih materijala koji se mogu žvakati, ostavili kodnu genetsku informaciju uslijed koje i mi danas volimo uživati u »sportu za čeljust i zube«. Opet, jedni žvaču ne bi li zatomili nervozu, drugi da bi prikrili zadah, treći da bi manje jeli, četvrti uživaju puhati balone…
    Generalno čovjek voli žvakati, jer mu je to »u biti«. Današnje zdravstvene preporuke, kojima su ispunjene brojne reklame, nemaju nikakve veze s time. Žvakalo bi se i da je nezdravo!
g