Arhiv tekstova
Pisci između dviju domovina
Književno teorijska studija Branke Kalogjera »Pisci između dviju domovina« pojavila se nedavno u nakladi riječkog Hrvatskog filološkog društva u Književno-jezičnoj knjižnici (41) koja obrađuje sedam književnih opusa naših pisaca iz dijaspore i to: Vladimira Petera Gossa, Janka Deura, Josipa Novakovića, Ljerke Lukić, Franka Pervana, Mary Helen Stefaniak i Amelie Batistich.
Profesorica engleske književnosti, američke kulture i civilizacije sa Sveučilišta u Rijeci Branka Kalogjera iznimna je osobenost naše anglistike, čiji je znanstveni interes usmjeren na proučavanje korjenike pisaca u dijaspori. Branka Kalogjera doktorirala je na Sveučilištu u Zagrebu s temom o američkom piscu Edwardu Ifkovichu, o čijem je – za hrvatsku javnost – nepoznatom opusu objavila prije šest godina knjigu pod naslovom Hrvatski korijeni američkog pisca Edwarda Ifkovicha (1977.). Ukratko, profesorica anglistike Sveučilišta u Rijeci bavi se proučavanjem etničke književnosti u zemljama engleskog govornog područja kao i piscima hrvatskog podrijetla koji su danas svojim opusom dio američke, novozelandske, australske ili kanadske književnosti – o čemu je objavila niz studija.
ČETIRI ZNAČAJKE: Na svega stotinu stranica u knjizi »Pisci između dviju domovina« sažete su zanimljive, hrvatskome čitateljstvu nedovoljno poznate, iznimne književne osobnosti iz Sjedinjenih američkih država, Kanade i Novog Zelanda, te dva posve zanimljiva eseja.
Uvodni esej pod naslovom »Etničari, egzilanti, globalisti« usredotočen je na teorijsku raspravu o piscima između dviju domovina i nevidljivu vezu njihovih matičnih kultura i domicilnih kulturnih sredina. Završni esej znakovita naslova »Podizanje etniciteta na razinu punog i ravnopravnog ljudskog položaja« bavi se književno teorijskim određenjem etničke književnosti i to prema kriterijima koje zastupaju različiti autori. Etnička književnost može se odrediti, kažu, prema četiri temeljne značajke, a to su: prvo, djelo mora govoriti o iskustvima neke etničke grupe; drugo, autor mora biti član ili pripadati određenoj etničkoj zajednici; treće, djelo mora biti napisano na engleskom ili jeziku etničke grupe; i, četvrto, čitateljstvo mora biti uglavnom etnički obojeno.
Od imena koje možemo istaknuti kao začetnike hrvatsko-američke književnosti, koji inkliniraju etničkoj književnosti, doktorica Branka Kalogjera navodi R. Danevskog, Medu Krašića, Grgu Turkalja, Stjepka Brozovića, Matiju Šojata, Viktora Vojvodića, Šimu Sinovčića, Antona Mazzanovicha, Luisa Sanjeka, Gabru Carabina, Victora G. Veckog, Phillipsa M. Basvica, Tomasa Rastu, Dave Kopaya.
EGZILANTI I KOZMOPOLITI: Spomenuti hrvatsko-američki pisci pridružuju se brojnoj generaciji američkih etničkih pisaca koji svoju inspiraciju, teme i motive traže u svom poljskom, ruskom, portorikanskom, kineskom, slovenskom ili kojem drugom podrijetlu i etničkoj grupi. Ako je R. Danevski pionir naše etničke književnosti u Americi, najmlađi predstavnik etničke proze, ali i poezije u kontekstu američke književnosti i nadasve vrsni književnik je Edward Ifkovich, autor jednog od najliterarnijih romana s etničkom tematikom Anna Marinkovich.
Drugu, brojčano veliku grupu hrvatskih pisaca koji su djelovali u objema Amerikama i Europi i koji su se javljali na hrvatskom i drugim stranim jezicima, a većini je odlazak iz domovine bio političke prirode, označavamo terminom egzilantski pisci. Problematiku hrvatske književnosti u egzilu, temeljito je i znalački prezentirao dr. Vinko Grubišić. Izniman doprinos hrvatskoj književnosti u egzilu dali su, smatra doktorica Kalogjera, sljedeći pisci: Ivan Meštrović, Antun Bonifačić, Marijan Mikac, Bogdan Radica, Dušan Žanko, Ivo Lendić, Ante Kadić, Vinko Nikolić, Antun Nizeteo, Boris Maruna i još nekolicina hrvatskih egzilanata čije književno djelo nije za sada dobilo primjerenu recepciju u neovisnoj Hrvatskoj..
Treću, kozmopolitsku grupu, uvjetno rečeno globaliste, danas najbolje predstavlja suvremena generacija pisaca koji podjednako pripadaju američkoj i hrvatskoj kao i svjetskoj književnosti. U ovu grupu možemo svrstati Anthony Mlikotina, Melissu Milich, Vladimira P. Gossa, Josipa Novakovicha, ali i na desetke pisaca hispanističkoga svijeta poput Antonia Skarmete ili Ramona Dijaza Eterovicha i drugih. O kvaliteti ovih pisaca, koji danas osvajaju i sam vrh američkog književnog izraza te hispanističkoha svijeta, nadahnuto je u domaćim medijima pisao Vladimir P. Goss. Melissa Milich, primjerice, profesionalni je pisac i novinar. Objavljuje priče u »Alfred Hichock’s Magazineu«, »Crocketu«, »Girlfriendsu«. Ona cijeni svoje hrvatske korijene, dio je američkog mainstreama, ali i kozmopolit koji na engleskom može pretočiti svoje doživljaje bilo kojeg dijela svijeta. Josip Novaković iza sebe ima niz zapaženih djela poput Yolk, Salvation and Other Disasters, Apricots from Chernobyl te prije par mjeseci objelodanjena knjiga putopisa po Hrvatskoj Plum Brandy, rođeni Daruvarčanin, smatra se američko-hrvatskim piscem, premda je svim potencijalima svog kreativnog rada globalist. Anthony Mlikotin, rođeni Zagrepčanin, autor romana duše pod naslovom Journey of a Soul i Diary of a Troubled Mind, te zapaženih studija o odnosima književnosti i filozofije, teoretičar književnosti i filozof, Mlikotin je kako govori književnik i publicist Goss najkozmopolitskiji član ovih četvero pisaca. Vladimir P. Goss, univerzalni intelektualac, vrsni znalac srednjovjekovne likovne umjetnosti, akademski čovjek na relaciji između Amerike i Hrvatske, književnik je bogatog opusa. S obzirom na naslov ove knjige »Pisci između dviju domovina« možemo dodati i to da bez obzira na termine kojima mi označavali njihovu umjetničku djelatnost, zaključuje dr. Branka Kalogjera, svi su oni, uključujući staru dijasporu, političku dijasporu ili profesionalnu dijasporu u jednom trenutku svoje egzistencije bili ljudi između dviju domovina, a neki su to još i danas.
HRVATSKA KNJIŽEVNOST U VOJVODINI: Knjiga dr. Branke Kalogjere pisana je stilom znanstvene naracije, pa će čitatelje pronaći kako u stručnoj tako i najširoj čitalačkoj publici. Novakovicha i Gossa, kako su medijski najviše eksponirani, poznaje većina naših čitatelja, zato vam ovom prilikom preporučujemo da zavirite na stranice i ostalih Kalogjericinih odabranika: Ljerke Lukić, Franka Pervana, Mary Helen Stefaniak, Amelie Batistich ili pak Janka Deura.
Naša književnost u Vojvodini, ili šire Državi Srbiji i Crnoj Gori, ima vrsnog antologičara Antu Sekulića i još neke druge književne erudite koji srećom – matičnome narodu antologijama približiše hrvatsku književnost koja je u 20. stoljeću nastajala na tlu prve i druge Jugoslavije (primjerice Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1966. itd.) No, druge naše zajednice u svijetu nisu imale uvijek tako reprezentativne antologičare. Stoga, kad budete čitali knjigu doktorice Branke Kalogjera zasigurno ćete se zapitati, kao i mi, kako to da hrvatska nakladnička scena ima tek jednu ili dvije antologije hrvatske književnosti posvećene hrvatskoj književnosti u iseljeništvu u 20. stoljeću, a šetajući ovih dana prestižnom nacionalnom knjižarskom revijom Interliber na Zagrebačkom velesajmu, uz svekoliki trud nismo našli knjigu Josipa Novakovicha Plum Brandy: Croatian Journeys (White Pine Press, Buffalo, NY) – kao da je i danas Hrvatska na kraju svijeta.
Vesna Kukavica
