Arhiv tekstova

Umjetnik Slavenske sonate

Na današnji je dan u Veneciji 1965. godine preminuo veliki hrvatski umjetnik na violini Zlatko Baloković. Baloković se rodio u Zagrebu 31. travnja 1895. godine. Glazbu je učio kod Vinka Humla u Glazbenoj školi Hrvatskoga zemaljskog glazbenoga zavoda u Zagrebu, te kod Oskara Ševčika u Majstorskoj školi Muzičke akademije u Beču, gdje je na diplomskom ispitu dobio prvu nagradu. Godine 1924. nastanio se u SAD, a 1926. sklopio brak s Joyce Borden. Već je za vrijeme studija dobivao iznimno pohvalne kritike za koncerte s Filharmonijom u Moskvi 1912. te Berlinu 1923. godine. Njegovu prvomu samostalnom koncertu održanom u Zagrebu 4. studenog 1913. godine prisustvovala su oba spomenuta mu učitelja. Potom je koncertirao u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Egiptu stječući sve veći međunarodni ugled. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata održao je u Zagrebu mnogobrojne koncerte u korist međunarodnoga Crvenoga križa. Nakon rata je koncertirao po Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD, a od 1926. po SAD i po gotovo svim državama Europe i Turske, nastupajući s najpoznatijim orkestrima kojima su ravnali veliki umjetnici poput R. Batona, G. Georgescua, J. Halvorsena, O. Klemperera, P. Paraya, M. Sargenta, F. Schalka, B. Waltera i inih. Dora Pejačević napisala je za njega Slavensku sonatu, koju je prvi puta izveo 1926. u Clevelandu, u SAD.
   Godine 1932. gostovao je bukvalno na svim kontinentima, a u sezoni 1935/36. koncertirao je u (tadanjem) SSSR-u i brojnim europskim zemljama, postigavši najviša priznanja kritike. Na turneji po SAD 1937/38. nastupao je s vodećim američkim orkestrima klasične glazbe pod ravnanjem S. Kusewitzkog, A. Rodzinskog, F. A. Stocka i mnogih drugih velikih ravnatelja orkestara svoga doba. Prigodom 25-godišnjice umjetničkoga rada priredio je turneju po (tadašnjoj) Jugoslaviji, započevši koncertom 19. veljače 1938. u HNK u Zagrebu, da bi potom nastavio s koncertima po Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj. Tom je prigodom, upravo u Turskoj, premijerno izveo njemu posvećen koncert za violinu i orkestar Johna Aldena Carpentera. Za Drugoga svjetskoga rata potpuno prekida koncertnu aktivnost. Bio je jedan od organizatora američke pomoći NOR-u, u svojstvu predsjednika Vijeća američkih Hrvata. Tu je djelatnost nastavio i poslije rata kao predsjednik Društva prijatelja nove Jugoslavije (1948. -1965.). Za taj rad primio je najveća jugoslavenska odlikovanja. Od 1948. do 1965. nastupao je pretežno na dobrotvornim koncertima. Umjetničku ostavštinu poklonila je njegova spomenuta supruga JAZU u Zagrebu, utemeljivši 1966. godine i zakladu Zlatko and Joyce Balokovic Scholarships iz koje je JAZU dodjeljivala stipendije za školovanje naših studenata na Harvardskom sveučilištu.
   Možda najbolji poznavalac lika i djela pokojnog maestra Balokovića K. Kovačević svojevremeno je izjavio: »Kod Balokovića se duboko proživljavanje, inteligentno i ukusno predavanje, lako svladavanje i najtežih tehničkih problema stapalo s njegovim bujnim temperamentom. Njegov pun i zvučan ton odlikovao se ljepotom i pastoznošću, baršunastom mekoćom i pjevnošću.«

R. G. T.