Arhiv tekstova

Selo ribara i seljaka

Vajska je pitomo selu u jugozapadnom dijelu Bačke. Zapadnu stranu stare Vajske umiva Dunav, na jugu se graniči s atarom sela Bođani, na istoku je Bač, na sjeveroistoku Deronje i na sjeveru atar Karavukovo.
    Na posljednjem popisu Vajska je imala 3.100 žitelja, od kojih su 16,9 posto Hrvati. Pod nazivom Vajska ovo selo se, po podacima Arhivskog muzeja u Somboru, spominje još 1338. i 1342. godine u popisu obveznika papinske desetine. Po jednom predanju, Vajska je dobila naziv u vrijeme kad su se iz Hercegovine doselili Hrvati. Kao sposobni ribari, imali su specifičnu korpu za lov ribe – vas, po kojoj je Vajska dobila ime. Po drugom predanju, Vajska je dobila ime po rječici Vaiš.
POLJODJELSTVO GLAVNA GRANA: Kao i u ostalim selima ove regije i u Vajskoj je najraširenija grana djelatnosti poljodjelstvo. Nosilac razvoja je DP »Labudnjača«, s preko 4.000 hektara obradive zemlje, te oko 340 uposlenih. Iako poljogospodarstvo globalno grca u dugovima, za DP »Labudnjača« se može reći kako je još uvijek dobrostojeća.
    U proizvodnji su im zastupljene kulture koje u ovom dijelu izuzetno dobro uspijevaju: soja, kukuruz, pšenica i šećerna repa. U privatnom sektoru obrađuje se preko 5.000 hektara plodne zemlje. Posjedi se ukrupnjavaju, što proizvodnju čini rentabilnijom.
    Kako je u Vajskoj veliki broj staračkih kućanstava, nekoliko najkrupnijih poljoprivrednih proizvođača od njih uzima zemlju u arendu, te na taj način spaja velike površine obradivih oranica. Od zanatskih radnji, kojih je nekada bilo dvadesetak, danas funkcioniraju samo ugostiteljstvo i trgovina, ostalo je uništeno.
MLADI ODLAZE: Tajnik MZ Vajska Ivan Kontra komentira: »Nije čudo što zanati izumiru. Prvo, u pitanju je sustav školstva. Jednostavno, od Šuvarove reforme do danas škole nam ne osposobljavaju prave majstore, koji bi stvarno u tančine poznavali svoj zanat. Ni mladi nisu stimulirani ostati u selu. Nema ovdje kvalitetnog života, nema sadržaja koji bi mlade vezali za selo. I kupovna moć seljaka je slaba, nema tko kupiti ono što bi zanatlije proizvele. I poreska politika je nerealna. Ne može ista davanja imati frizerka u Vajskoj i frizerka u Baču. No, mi iz lokalne uprave o tome ne odlučujemo. Vajsku su jako unazadile i ratne godine. Ljudi su se podijelili na nacionalnoj osnovi. Među dojučerašnjim prijateljima i susjedima odnosi su preko noći postali napeti. Uslijedili su pritisci, telefonske prijetnje, a bačene su i četiri bombe u dvorišta viđenijih Hrvata. Pod tim pritiscima iz Vajske se iselilo osam obitelji. Stanje se stabiliziralo dolaskom interventne jedinice pokrajinskog SUP-a. Danas se nerado prisjećamo tih vremena, svima nama bi trebala biti dovoljna opomena«.
POMOĆ CRKVE: Osnovna škola »Aleksa Šantić« izgrađena je prije petnaestak godina. To je suvremena građevina, sa svim pratećim kabinetima i salom za tjelesni odgoj. Građena je sredstvima općinskih i pokrajinskih fondova. Problematična je kadrovska popunjenost. Mladi prosvjetari neće u selo, bar dok im se ne riješi stambeni problem, a prethodni režim je namjenske stanove prodao u bescjenje, tako da sela, jednostavno, ostaju bez prosvjetnih i zdravstvenih djelatnika.
    Ribarska udruga »Šaran« najpoznatija je udruga iz Vajske. Aktivno sudjeluje u svim ribičkim natjecanjima i to s puno uspjeha. U Vajskoj još djeluje Lovačka udruga »Fazan« i nogometni klub »Napredak«. Ranijih godina pri školi je djelovala i kulturno-umjetnička udruga, koja se početkom rata ugasila. Pavle Pejčić, predsjednik HKUPD »Dukat« Vajska-Bođani, jedan je od osnivača ove udruge: »Udruga je registrirana 29. studenog 2002. godine. Za sad imamo pedesetak članova, a radimo u folklornoj, dramskoj, literarnoj, etnografskoj i knjižničarskoj sekciji. Najveći problem nam je nedostatak prostorija za rad. Zahvaljujući i razumijevanju vlč. Josipa Kujundžića, radimo u prostorijama župnog doma. Župnik nam je ustupio i neke pomoćne prostorije, koje momentalno renoviramo, tako da ćemo imati gdje održavati probe, a da nikom ne smetamo«.           
g