Arhiv tekstova

Još jedan hrvatsko – srpsko-crnogorski (mada više crnogorski nego srpski) summit na najvišoj razini je iza nas. Sada već stari znanci – Stjepan Mesić i Svetozar Marović – autori čuvene i nenadane isprike/izvinjenja s početka prošlogodišnje jeseni, potpisali su u Zagrebu Protokol o suradnji na području europskih integracija između dviju zemalja. 

Osim što je generalno nova potvrda razvoja dobrosusjedskih odnosa, ovaj je posjet pokazao i kvalitetu više, između ostalog i izjavom Svetozara Marovića kako se »veoma radujemo što je Hrvatska danas u situaciji da očekuje poziv za kandidaturu u EU, što također treba nakon toga očekivati, vjerujemo, i određivanje datuma za otpočinjanje razgovora o članstvu u EU i mi to zaista doživljavamo i kao naš uspjeh«. Bez suvišne kurtoazije prema domaćinima, i izgleda bez ukrižena dva prsta iza leđa, upućen je signal i domaćoj javnosti, da bi put kojim je pošla Hrvatska ujedno trebao biti i srpsko-crnogorski put.

U isto vrijeme, predsjednik jedne od dviju sastavnica SiCG Filip Vujanović na Brijunima je izjavio kako Crna Gora nije zadovoljna funkcioniranjem Državne Zajednice SiCG, naglašavajući kako Crna Gora želi i preko Slovenije promovirati svoj (samostalni?) ulazak u Europsku uniju.

Na razgovorima u Zagrebu ni ovoga puta nije bilo vojvođanskih Hrvata. Nitko nije osjetio potrebu pozvati ih, niti je o njima i njihovom položaju, koliko se da zaključiti, bilo riječi. Opet su ispali s liste prioriteta, kako domicilne, tako i matične zemlje.

Nastavak razvoja bilateralnih susreta između dviju država, ovoga puta s izraženijom srpskom komponentom (bez crnogorske) najavljen je za danas, 28. svibnja, kada u Beograd, na susret sa srbijanskim ministrom vanjskih poslova Vukom Draškovićem, stiže njegov hrvatski kolega Miomir Žužul. S Vukom Draškovićem, koji je prije samo nekoliko dana bio nepoželjan u Zagrebu, hrvatska strana ipak mora razgovarati. Ne samo zato što je on izabrani dužnosnik ove države, iako bi i samo to trebalo biti dovoljno, nego i zato što je taj čovjek nakon početnih teških pogrešaka iz ranih devedesetih godina, konvertirao u dugogodišnjeg prvog protivnika ratnog Miloševićevog režima. Ipak je Vuk Drašković prije svih odustao od velikosrpskog projekta. Čak i ako ministar kulture i medija iz njegove stranke, i njegov čovjek, na ulazu ima statuu Draže Mihajlovića u prirodnoj veličini, što je samo po sebi apsurdno, u politici se, a naročito u diplomaciji, na neke stvari mora zažmiriti. Radi općeg dobra. 

Današnji susret u Beogradu bit će prigoda da se promovira i novi hrvatski veleposlanik u Beogradu Tonči Staničić, koji je prije tjedan dana predsjedniku SiCG predao vjerodajnice. Ovaj profesor krivičnog prava s Pravnog fakulteta u Splitu već ima iskustvo iz Beograda, gdje je 1996. godine bio konzul, a na novo mjesto stigao je iz Bugarske, gdje je bio veleposlanik.