Arhiv tekstova

LAP­SUS KAO PO­RU­KA?

 

Hoće li izjava potpredsjednika Vlade Srbije Miroljuba Labusa o tome, kako stabilnost regije ovisi o »osovini Zagreb – Beograd«, destabilizirati regiju? Jer povijesna iskustva govore da, kad se Zagreb i Beograd slože, onda obično ispašta Sarajevo. Tako je to bilo od Mačeka i Cvetkovića do Tuđmana i Miloševića. Modeli stabilnosti, koji se zasnivaju na »osovinama« s kojima je Europa padala u katastrofe i na podjeli sfera interesa, a pogotovo teritorija, uvijek su bili dalekosežno kontraproduktivni. Kroatocentričnost i srbocentričnost nisu prihvatljiva rješenja ni za bilateralne, a kamoli za multilateralne odnose u jugoistočnoj Europi. 

   Hrvatskoj ne treba novi domino geopolitičkih zahtjeva u jugoistočnoj Europi koji bi tko zna koji put sve europsko u regiji vratio na balkanizatorski početak. Ona se treba transparentno i načelno postaviti prema srbijanskoj viziji izlaska iz svoje aksiomatske krize, a ne dopustiti da se njezino jačanje veza sa Srbijom tumači kao podrška geopolitičkom paternalizmu prema Kosovu i Crnoj Gori, odnosno Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Jer Labusova omaška o osovini Zagreb-Beograd kao jamstvu stabilnosti u »jugoistočnoj Srbiji«, umjesto jugoistočnoj Europi – na što ga je odmah podsjetio naš premijer Sanader, a on se brzo ispričao – govori da i lapsusi mogu biti poruka. Danko Plevnik, analitičar, Slobodna Dalmacija, 21. svibnja

‘NI NA NE­BU 

NI NA ZE­MLJI

 

Budućnost medija na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini nikad nije bila neizvjesnija nego sada. Oni se danas nalaze ni na nebu ni na zemlji u formalno-pravnom, političkom i ekonomskom pogledu. To naročito važi za listove čiji je osnivač Skupština Vojvodine. U pitanju su Magyar szó i Hét nap na mađarskom jeziku, Hlas ludu na slovačkom, Libertatea na rumunjskom, Ruske slovo na rusinskom, Hrvatska riječ na hrvatskom i Them na romskom jeziku. Sve te novine, uključujući i Magyar szó, koji je najjači među njima, suviše su skupe za male naklade, objektivno limitirane veličinom populacije spomenutih nacionalnih manjina. Prema tome, za njihov sigurni opstanak potrebna je financijska potpora države. Za nju to nije veliki novac, a za nacionalne manjine su glasila na njihovom materinjem jeziku od neprocjenjivog znače- nja, jer se oko njih okuplja ne samo njihova politička, nego i intelektualna elita. 

Većina političara i poslenika u medijima prihvaća, bar u načelu, da su nacionalna vijeća najprihvatljiviji osnivači manjinskih medija. Problem je, međutim, kako da ta vijeća budu zaista reprezenti cijele nacionalne zajednice, a ne samo političke stranke koja je u njoj najutjecajnija. Ako se za to ne pronađe valjano rješenje, glasila na jezicima nacionalnih manjina neće biti slobodna i bavit će se partijskom propagandom, a ne informiranjem. Kao u Titovo i Miloševićevo vrijeme – samo što će sada polagati račune »svojim«, lokalnim partijskim kabadahijama. Jan Briza, Dnevnik, 23. svibnja

HR­VAT­SKA ZA UZOR

 

Hrvatska je zapravo regionalni laboratorij gdje EU utvrđuje sposobnost zemalja bivše Jugoslavije da odgovore na izazove približavanja zemljama Europske unije. Nastoji se ostvariti i domino-efekt na tom području. Stvaranje ekonomskog i političkog okvira za napredak cijele regije pružio bi velike koristi, ukoliko Zagreb uspije ispuniti obveze za pristup EU. Zagreb bi postao neka vrsta uzora u koji bi se mogle ugledati susjedne zemlje, čime bi se mogle ukloniti latentne napetosti na Balkanu i dodatno potaknuti politike što bi vodile većem približavanju europskim standardima. S portala Net-manager namijenjenog poduzetnicima i poslovnim ljudima, podgorički Monitor, 21. svibnja