Arhiv tekstova

Vrijeme slavlja i vjere

Nalazimo se u predbožićno vrijeme. Božić je pred vratima. Priprave su u toku. U želji da bih što bolje odgovorio izazovu ovoga časa i specifičnosti ovogodišnjeg Božića, dijelom ovog svog razmatranja poslužit ću se tekstom svog prijatelja i kolege prof. Ivančića iz jednog njegovog razmišljanja da bi to, uz neke promjene podijelio s vama kao poruku.
    Evo prvo malo »romantičnog« uvoda.
PREDBLAGDANSKA RADOST: Priprava za Božić nosi u naručju draž djeteta, nježnost života i srdačnost majke. Poput dugo očekivane nade polako ulazi u naša podneblja. Na selu i u gradu ljudi se pripremaju, kite borove, pripremaju dobra jela. Posvuda je u zraku miris nečeg neobičnog, dražesnog i blagdanskog. Ljudi su prezauzeti poslom. Treba urediti kuću, treba urediti dvorište, treba se potruditi da na stolu tih dana bude obilje jela… U zraku se već čuju melodije Božića. U srcu trepere pričanja djedova i pradjedova o božićnim običajima, a u očima djece iskri se pitanje upućeno roditeljima što je to Božić ili što će to mali Isus njima donijeti na dar. Djeca će se veseliti iskričavosti svijeća, nakitu na boru, ljepoti božićnog drvca. Treba sve to dobro pripremiti, jer je rođendan Isusa iz Nazareta. On je naš Bog i Spasitelj. Već trinaest stoljeća naš narod je vjeran njegovu evanđelju i Crkvi. Sva kultura i duša našeg naroda odiše Isusovim duhom. Za njega su ljudi davali živote, a on je čuvao naš dom. Narod je oko njegova rođenja spleo bezbrojne običaje i puno priča. U njih su se utkale raskošne pjesme, koje su izišle iz izvora srca, dobre volje vjernog naroda. Sve je puno srdačnosti kojom ljudi žele izreći radost i oduševljenje što je Bog htio biti čovjekom.
    U ponoć će zvoniti zvona, teško će se ljudi moći othrvati, pa i oni koji nikada ne idu u crkvu, da ne odu na polnoćku. Orgulje će zasvirati, vinut će se pjesma iz svih grla, svi će ljudi u crkvama osjećati kao da su jedno tijelo i jedna duša, a svećenikov pozdrav, njegova propovijed i sve u skladu s pjesmom dočarat će ljepotu Isusovog rođendana, čarobnost božićnih običaja, i radost što smo tu, te što imamo čast živjeti u obiteljima koje je svojim pohodom posvetio Božji Sin.
NEIZVJESNOST RASPUSTA: Međutim, našu stvarnost opterećuju ovog Božića dvije stvari. Prvo je jedan neželjeni nesporazum koji se dogodio baš u životu najmlađih, školske djece, u nesporazumu oko zimskog raspusta. Još prošle godine Vladina Komisija za vjersku nastavu u školi uputila je Premijeru, Vladi i nadležnim Ministarstvima molbu u ime svih Crkava i vjerskih Zajednica da zimski raspust školske djece obuhvati slavljenje Božića po oba kalendara. Ne radi se o pravu da se Božić slavi ili ne slavi, nego da se školski kalendar tako uredi da u zimskom raspustu bude slavljenje Božića. Nažalost, odgovori su se na ovo pismo i apel, oglušili. Dana je »sloboda« da se svaka škola sama opredijeli za zimski raspust. Izgleda da se je u »demokraciji« precijenilo. Škole su donijele svoj kalendar prebrojavanjem vjerske pripadnosti svojih učenika. Tako je nastao novi, neželjen razdor. On nas boli i opterećuje. Škole su se uspjele dogovoriti još u vrijeme Miloševićeve diktature, a sada ova bolna činjenica. Od škole do škole, od kraja do kraja, razlike i to sada već ispolitizirane. I opet na štetu općih ljudskih prava i unatoč što su se Crkve i vjerske Zajednice tolerantno složile, netko nas »želi« razdvajati.
DA SLAVLJE NE ZASJENI ISUSA: Kad, završi slavlje, izblijedi ljepota naših odijela i haljina, legne umor na oči i bića, polako postanemo siti svega, jer osjetimo da još nešto manjka. Kao da ispod svih tih slavlja i ljepote Božića čeka još netko da dođe k nama, a mi kao da mu ne znamo otvoriti vrata. Ovog Božića Isus iz Nazareta kuca na tvoj dom i tvoje srce. Pita te znači li on nešto u tvome životu, smije li k tebi svratiti i smije li se nadati da ćeš povjerovati da je on Gospodar svijeta, i da je u njegovim rukama sudbina tvoje budućnosti. Želi ti doći da te pita smije li izliječiti tvoje bolesti, smije li u tvojoj obitelji napraviti mir, slogu i donijeti blagoslov. Isus želi danas doći i upitati te jesi li svjestan tko te je stvorio i poslao u svijet, jesi li svjestan tko može obrisati svu krivicu tvojih grešaka, uvreda i zloća. Isus te pita jesi li svjestan, da u njegovim rukama leži sudbina tvoje kćeri i sina, sudbina tvoga braka i tvoga posla. Isus će doći i gledati ima li ljudi koji su u našem narodu svjesni da je u Božjim rukama naš život i sudbina. Naša zemlja i naša budućnost. Kao nekoć u Betlehemu kucat će i ovih dana na sve prozore i vrata, molit će da smije ući, ali može se dogoditi da ćemo svi biti prezaposleni oko stolova, oko bora, oko svoje garderobe, oko kupovanja pića, oko razgovora, pjesme, dogovora i neke nutarnje sreće. Htio bih se nadati da nećemo promašiti bitno u ovom slavlju Božića. Volio bih znati da nismo ovog Božića ostali prazni, hladni, nemoćni da nas pohodi Bog, i da nam udijeli sreću koja znači život u nedogled.
    Možemo ostati bez svega što smo pripremali, možemo biti bez bora i sjaja svijeća, možemo ne vidjeti na televiziji i ne čuti na radiju sve što je pripremljeno za Božić, ali važno je da samo jedno primijetimo, a to je da noćas Isus dolazi k nama i da želi našu smrt pretvoriti u život, naše krivice u oproštenje, našu bolest u zdravlje, naše gubitke u ponovne dobitke. Ispod slavlja, ispod iskričave radosti i ljepote dolazi on. Svake godine iznova se navraća u naša podneblja, kuca na vrata i pozdravlja nas na ulici, u kući, u crkvi. Sada je naš trenutak, Bog će doći na naša vrata, zagledati se u naše oči i pitati nas da li ga volimo i primamo. Možemo ostati bez svega, ali ne bez Boga i budućnosti.  g