Arhiv tekstova

Egzodus Hrvata iz Vojvodine tijekom devedesetih godina povijesna je činjenica. Zbog ratne politike radikalno je promijenjena etnička karta Vojvodine, a procjenjuje se da je najviše Hrvata izbjeglo s područja općina Apatin, Bač, Šid, Ruma, Sremska Mitrovica i Stara Pazova. 

HRTKOVCI DANAS: Mjesto koje je postalo simbol stradanja i progona Hrvata u Vojvodini – Hrtkovci nalazi se u Općini Ruma, smješteno duž puta Novi Sad – Šabac. Župa sv. Klementa nekada je brojila 2.500 župljana, danas ih ima tek 630, uglavnom Hrvata i Mađara. Hrtkovci danas prema popisu inače imaju 3.428 stanovnika, i dok je Hrvata ranije bilo oko 60 posto, danas ih ima tek manje od deset posto. 

»Prema pričanju samoga naroda, koji je ostao ovdje, etničkog čišćenja je bilo, i mislim da se to ne može ni izbjeći, niti poreći, jer uvijek treba reći istinu kako je bilo. U ratnim previranjima jedan mještanin je i stradao, to je bio Mijat Štefanec koji je mučki ubijen i sahranjen je ovdje na hrtkovačkom groblju. Nitko nije potpuno samovoljno otišao, već pod pritiskom, otišli su jer su jednostavno morali otići odavde. Izvršena je zamjena kuća skoro u 99 posto slučajeva sa Srbima iz Hrvatske i Bosne. Ipak, stari Hrtkovčani teško zaboravljaju svoj zavičaj i redovito dolaze svake godine za velike blagdane, za Uskrs, Božić, za Klementovo i Petrovo, a za Svisvete dolaze pohoditi svoje pokojne na groblju«, kaže vlč. Željko Tovilo i dodaje: »Danas polako oživljava suživot jer mora se prihvatiti život, treba ga živjeti, a ne neprestano se obazirati na nacionalnu pripadnost, mislim da to vrijeme polako prolazi i da je vrijeme da prođe.«

Stanovništvo se u ovom kraju bavi najviše poljoprivredom, gaji povrće, žitarice, bostan, a uvodi se i duhan. Najveća poteškoća je u plasiranju i naplati proizvoda, jer su to mali poljoprivrednici uglavnom, tako da je teško socijalno stanje. »Kad čovjek to promatra žalosno je gledati kako se čovjek muči, pati i da njegov trud uopće ne bude nagrađen na ovoj plodnoj vojvođanskoj zemlji i da se ne vrednuje ono što čovjek čini«, kaže vlč. Tovilo. 

U okviru župne zajednice rade se i programi pomoći za djecu i mlade, te se organiziraju i izleti. Tako će 19. lipnja Srijem pohoditi šest stotina Zadrana povodom proslave 1700 godina Srijemskih mučenika, dok će 26. rujna u uzvratni posjet u Zadar ići Đakovačko-srijemska biskupija. »Pomoć postoji i od strane Caritasa, u obliku pomoći za autobusni prijevoz, kupnju knjiga i slično za srednjoškolce. Podijeljeno je u selu i osam mikro-kredita u iznosu od 320 eura koji se vraćaju za godinu dana, a kamata je u naravi – u obliku pomoći za božićne blagdane jednoj siromašnoj obitelji da im se uljepšaju ti dani«, kaže vlč. Tovilo. 

Namjera župnika Tovila je da vlastitim snagama, volonterskim radom mladih župljana, obnovi kuću u dvorištu župnog doma, koja je sada u prilično lošem stanju, i da se tu otvori vjeronaučna dvorana koja će biti i mjesto gdje će se ljudi moći okupljati. Kako nam je kazao vlč. Željko Tovilo, župnik u Hrtkovcima od kolovoza prošle godine, trenutačno četrdeset i petero djece i trideset i pet mladih pohađa vjeronauk. 

RUMA: Veliko iseljavanje katolika desilo i u Rumi u periodu od 1990. do 1995. godine da bi danas u župi, koja obuhvaća grad Rumu i dvije filijale Voganj i Male Radince, ostalo negdje oko tisuću župljana. Od 32 tisuće žitelja u samom gradu Rumi bilo je 4.000 Hrvata, ali su mnogi otišli tijekom devedesetih godina, te ih sada ima oko 2.500 u cijeloj Općini. U Rumi je sjedište Srijemsko-mitrovačkog dekanata po dekanskoj službi sadašnjeg župnika mons. Boška Radielovića. Tijekom posjeta i obilaska crkve te starog župnog doma izgrađenih 1813. -1815. godine mons. Radielović je kazao kako se »Župna crkva danas nalazi u dosta lošem stanju, a najveći problem je kapilarna vlaga koja se penje do dva metra visine. Baš zbog vlage žbuka je s crkve počela otpadati te je i sasvim obijena 1995.godine s ciljem da se uradi nova. A kako je te iste godine odselio najveći broj župljana, i to onih najbogatijih, župa je zapala u veliku financijsku krizu iz koje nije ni do dan danas izašla, a žbuka je ostala samo u planovima. Najprije bi trebalo odstraniti vlagu, koja je i najveći problem. Još jedan veliki problem je slijeganje tla. Kako je u periodu nakon Drugog svjetskog rata veliki broj masivnih zgrada sagrađen iza crkve došlo je do slijeganja tla, te je crkva počela pucati u prostoru svetišta. Nakon svega navedenog vidi se da je situacija jako teška i zahtijeva hitno reagiranje. Prvi korak u tom pravcu bio bi da se napravi stručna analiza statike crkve«.

»Novi Pastoralni centar je sagrađen uz mnogo napora i odricanja i blagoslov je obavljen na dan sv. Leopolda Bogdana Mandića 12. svibnja 2003. čije ime i nosi. Glavni dio troškova pokriven je iz pomoći »Renovabisa« iz Njemačke. Ovaj Centar je zamišljen kao kuća gdje će se okupljati, kako domaći župljani tako i katolici i svi ljudi dobre volje iz čitavog ovog dijela biskupije. Cilj centra je da okupi mlade, ali je isto tako namijenjen i starijim župljanima, njihovom druženju i podučavanju iz vjere. Tu se nalazi i učionica za vjeronauk, rad na kompjutorima, a u župi djeluje i Caritas, čija je prvenstveno briga za stare i nemoćne, te one najsiromašnije«, kazao je vlč. Radielović. 

U Rumi se nalazi i Hrvatski dom kojeg su Rumljani izgradili vlastitim snagama od 1925. do 1930. godine, no, poslije je on bio pretvoren u oficirski dom, da bi tijekom devedesetih u njemu bile smještene izbjeglice. Hrvati očekuju da se on vrati pravim vlasnicima.