Arhiv tekstova
Razbijači ponovno na djelu: Ruma
Za vrijeme proteklih božićnih i novogodišnjih blagdana vjernici katolici su u nekim župama Srijema uznemiravani prilikom vjerskih obreda, a došlo je i do oštećenja katoličkih crkvi. Za vrijeme polnoćke u noći između 24. i 25. prosinca prošle godine zabilježeni su incidenti u Novom Slankamenu, Nikincima i Hrtkovcima. U Novom Slankamenu je za vrijeme mise polnoćke crkva kamenovana, što je uznemirilo vjernike, pa je došlo i do incidenta pred crkvom. Došlo je i do intervencije policije, a zbog prijetnji od većih nereda pozvana su i policijska pojačanja iz Inđije, te je red u Novom Slankamenu zaveden na taj način, što je policija pozatvarala sve ugostiteljske objekte.
U Nikincima je u noći između katoličkog Badnjaka i Božića skinuta kapija na crkvenoj porti, jedno krilo je pronađeno u crkvenom dvorištu, a drugo krilo kod Doma omladine. Negdje iza tri sata 25. prosinca, provaljeno je u crkvu u Hrtkovcima, ali ništa u crkvi nije oštećeno niti odneseno. U jutarnjim satima na Novu godinu, poslije osam sati, provaljena su vrata antrea crkve u Rumi, te su nepoznate osobe znatno demolirale unutrašnjost crkve. Prema riječima rumskog župnika preč. G. Boška Radielovića, interijer crkve »nije za prepoznati«. Kipovi svetaca su porazbijani, demolirani i oštećeni su sporedni oltari s oltarnim slikama, devastiran je glavni oltar i znatno oštećena velika oltarna slika Uzvišenja sv. Križa, koja se nalazi iznad glavnog oltara, prevrnuti su okićeni božićni borovi, oštećen i prevrnut harmonij, klupe i drugi inventar u crkvi su također oštećeni. Ovo je drugi vandalski napad na ovu katoličku crkvu u centru Rume. U prvom su minom raznesena masivna ulazna drvena vrata.
(Ovaj tekst je objavljen u
»Glasu ravnice«, siječanj 1994., br. 37.)
ULTIMATUM: Iz ureda Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka, jedna dramatična priča s rumskog »Brega« poslije hrvatske »Oluje«.
Ime i prezime: Tomislav Gajger. Star četrdeset i pet godina. Zanimanje: poljodjelac. Nacionalnost: Hrvat. Adresa: Ruma, Breg, Ulica bratstva jedinstva br. 5.
Bračno stanje: oženjen, troje djece. Incident: »U srijedu 9. kolovoza vozio sam đubre i vidio izbjeglice kako dolaze. Uvečer sam otišao u KUD, ja sam predsjednik Kulturno prosvjetnog društva za Hrvate »Matija Gubec«, i tamo saznao da je grupa izbjeglica iz sportske hale javila telefonom u KUD kako je Šešelj pokrenuo izbjeglice da krenu na Breg. Mi iz društva smo cijelu noć dežurali, ali ništa nije bilo – bila je patka. Padala je kiša.
U četvrtak ujutro 10.8.1995. godine otišao sam na dogovor s načelnikom za kulturu i drugim odgovornim iz Općine i s našim župnikom. Svi su me uvjeravali kako će sve biti u redu, samo da mirujemo. Kada sam došao kući oko 9 sati, na kapiji su me dočekali oko sedam muškaraca i tri žene. Postavljali su mi ultimatum da u roku od dva sata napustim kuću. Ja sam pitao po čijem nalogu, jer ja sad idem iz Općine. Izbjeglice su mi rekle da država nema vlast, da su oni sada vlast.
Ja nisam puno diskutirao nego sam ušao u kuću, zaključao i zvao miliciju. Oni su primili poziv, ali nisu odmah došli. Izbjeglice su pokušavale provaliti zaključana vrata, a onda su moja kćerka i mati otišle pješke u miliciju i došli su. Napravili su zapisnik i otišli. A oni su nastavili da urlaju. Jedan iz te grupe je fizički napao moju mater koja se vraćala iz MUP-a. Vukao ju je po zemlji. Pitao je mamu gdje je kuća Mikulinac Miroslava, a mama je rekla da ne zna. To je prvi susjed, htjela ga je zaštititi, onda ju je on fizički napao. Istrčao je susjed Mikulinac s vilama, ali taj izbjeglica iz Knina je razlupao stakla na Mikulinčevoj kapiji.
Zatim je došla milicija i izbjeglica je priznao da je tukao i vrijeđao moju majku. Milicija ga je odvela i nakon deset do petnaest metara pustila. On je onda išao dalje, pravio galamu i napadao druge kuće. U roku od tri sata isti milicionar ga je hvatao i puštao i nije mogao ništa. Iz te iste grupe drugi čovjek je parkirao auto, Z-101 u kojem je sjedila trudnica s malim djetetom. Međusobno su se svađali, na kraju je onaj iz Knina popustio i dozvolio ovom čovjeku iz Petrinje da uđe. Sada (razgovor je vođen 12.8.1995.) ja imam u kući porodicu od četiri člana i kod majke u kući dvije žene s djecom. Pustio sam ih, oni su tu dok država nešto ne uradi. Te izbjeglice ne traže da se selim, čak ovaj čovjek iz Petrinje se plaši da će morati na frontu i moli me da ja pazim njegovu ženu i djecu. Cijela obitelj mi pomaže u poljoprivrednim radovima.
MALTRETIRANJE: Dogovorili smo se tko izlazi napolje kad dođu izbjeglice, a tko kada dolazi milicija. Žena iz Petrinje je predložila da napišemo na kuću – »izdano izbjeglicama«, da bismo se zaštitili od divljih. Danas 12.8.1995. godine, opet je došao jedan i tražio mušku glavu, žena iz Petrinje ga je uvjerila da izađe. U petak 11.8.1995. godine, u noći u jedan sat po ponoći došli su inspektori MUP-a i tjerali ove izbjeglice koje sam primio, ali sam ja uspio da ih ostave na miru. Ujutro sam napravio u sudu sve papire u kojima sam potvrdio kako sam ih dobrovoljno primio i sada je sve u redu. Jedan pijani izbjeglica je u petak u deset sati ušao u kuću i pokušao istjerati ove ljude iz Petrinje, koji su ga jedva zaustavili. Bio je pijan i naoružan i rekao kako će ubiti psa, jer nekog mora ubiti«.
Nastavit će se
