Arhiv tekstova

Potrebni su novac, hrabrost i odlučnost

TATJANA MELVINGER: Rođena je 1973. godine u Novom Sadu, živi u Petrovaradinu. Osnovnu školu je završila u Petrovaradinu, a gimnaziju i Pravni fakultet u Novom Sadu. Radi u Pokrajinskom tajništvu za propise, upravu i nacionalne manjine, kao stručni suradnik u Sektoru za propise. Članica je DSHV-a od osnutka i članica HNV-a kao kandidat sa 100 potpisa.
    »Mislim da je jedan od bitnih problema u radu HNV-a (uostalom to je problem i svih drugih manjinskih vijeća) to što još uvijek ne raspolaže redovnim financijskim sredstvima, te je onemogućeno da adekvatno odgovori svim postavljenim zadacima.
Govoreći kao stanovnik Petrovaradina – nekada većinski naseljenog hrvatskim stanovništvom, a danas stanovništvom kod kojeg su još uvijek prisutni strahovi iz svima poznatih razloga, žive skrivajući se iza vlastitog nacionalnog identiteta, u neznanju da i postoji HNV. Naravno, ne vršeći pritisak, potrebno je da se hrvatsko stanovništvo upozna s ciljevima i zadacima Vijeća, kao i da se organiziranjem tribina i seminara objasni stanovništvu što znači manjinska samouprava, koja su im prava zagarantirana zakonom i propisima. Ali, prvi koraci u tom smjeru su već poduzeti. Naime, prije par tjedana održana je osnivačka skupština Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Jelačić«, na kojoj je bilo prisutno preko stotinu ljudi s izrazitom voljom da se konačno okupe i započnu s realiziranjem kulturno-umjetničkih i drugih programa i zadaća. Tjednik »Hrvatska riječ« smatram kao nešto najznačajnije što se desilo u oblasti informiranja poslije listopada 2000. godine. Mislim da treba nastaviti, te preći na druge medije i omogućiti da se program Radio Subotice koji omogućuje informiranje na hrvatskom jeziku, čuje i na širem prostoru, a ne samo u okolici Subotice, jer postoji također veliki broj hrvatskog stanovništva koji bi željeli slušati, a žive u Somboru, Slankamenu, Petrovaradinu itd.
    U samom radu HNV-a zamjeram to što, ako kao predstavnici nacionalne manjine u društvenom sustavu SCG želimo imati pravo glasa prilikom donošenja odluka, odnosno protiv principa odlučivanja samo od strane onih koji predstavljaju većinu (većinsko odlučivanje), taj princip usvajamo u radu Vijeća, te se sve odluke donose prostim preglasavanjem od strane onih koji su se u danom trenutku nalazili na listi koja je dobila većinu u Vijeću, a ostali vijećnici se nalaze tu samo formalno, a praktički kao da i ne postoje, bez mogućnosti su aktivnog sudjelovanja u radu HNV-a. Smatram da se odluke trebaju donositi konsenzusom, usuglašavanjem različitih stavova, a da bi se to postiglo trebali bi se prevladati konflikti iz prošlosti. Neposredni izbori za nacionalna vijeća predstavljali bi bolje rješenje od posrednih – putem skupštine elektora. Mislim da je internet stranica HNV-a izuzetno dobro urađena.«
ZDENKO ĐAKOVIĆ: Rođen je 1951. godine u Srijemskoj Mitrovici. Završio je elektrotehničku školu i nakon toga specijalizaciju za automatizaciju za kompjutorsko upravljanje procesom proizvodnje. Zaposlen u tvornici papira i celuloze »Matroz«, kao inženjer za mjerno-regulacijsku tehniku. Bio je 12 godina član recitatorskog studija »Kaliopa« u Srijemskoj Mitrovici, u župi stalno pastoralni suradnik, u biskupiji Đakovačko-srijemskoj u proteklih pet godina, koliko je trajala biskupijska sinoda, njen član. Predsjednik je Hrvatskog-kulturnog centra »Srijem«, koji je formiran 1991. godine. Društvo nastavlja tradiciju društava koja su bila ugušena nakon Drugog svjetskog rata, kada je u Srijemskoj Mitrovici bilo četiri-pet hrvatskih društva. Oženjen je, jedan mu je sin svećenik, a kćerka je studentica.
    »Moram priznati da sam očekivao više od Hrvatskog nacionalnog vijeća. Ali je sasvim moguće da, pošto je sada prvi puta formirano nacionalno vijeće u Srbiji i Crnoj Gori, kad se dobro razmisli i ne može se previše očekivati od tog prvog sastava dok ne prođe nekoliko godina i dok sama država ne bude uistinu uvela neki način demokratizacije i prava nacionalnih manjina, koja uistinu postoje na papiru, ali ne uvijek i u praksi. Evo, vidimo na izborima, da se nacionalne manjine nisu udružile u koalicije teško bi prošle taj cenzus od pet posto, jer je to praktično nemoguće, i sve dok se ne stvore liste za nacionalne manjine teško je očekivati da mi nešto možemo u tom smislu uraditi.
    Glede Hrvatskog nacionalnog vijeća jako mi je teško što postoji razjedinjenost između dvije struje i to se ne bi smjelo događati. Mislim da je naše nacionalno vijeće u odnosu na druga nacionalna vijeća u drugim državama, za sada zaista minorno i nadam se da ćemo u nekom novom sazivu, ili kad vrijeme malo prođe, ozbiljnije raditi. Ako usporedimo na primjer Srbe u Hrvatskoj, čije nacionalno vijeće ima i veliku političku težinu i kulturnu težinu, mi nismo došli do te razine da možemo na tim poljima nešto ozbiljnije učiniti. Mi se i dalje držimo toga da mi trebamo biti neki savjetodavni organ u svezi s nekim problemima. To je rezultat rada u nacionalnom vijeću. Da ima više hrabrosti, da ima više odlučnosti, mislim da bi nacionalno vijeće moglo više toga učiniti i u sadašnjim uvjetima. Ne ubrajam sebe u one hrabre i odvažne, ubrajam sebe u tu ekipu koja je sad u Vijeću i mislim da bi svi mi mogli nešto više uraditi. Pretpostavljam da će se nešto događati kad se završe izbori u Srbiji, da ne bismo remetili »mir i tišinu« svega toga. Mi smo se u Srijemu par puta sastajali i tu su polovični rezultati. Nismo baš sigurni kojim putom i što mi možemo učiniti i ta sredstva koja nam je Vlada Republike Hrvatske dodijelila su prilično mala, pa se ne može previše raditi. Kad usporedimo što Srbi u Hrvatskoj rade, oni su vrlo, da kažemo, u pozitivnom smislu agresivni, njihovo Vijeće je daleko ispred nas. S druge strane, bojim se da mi nemamo previše hrabrosti da iskoristimo naša prava.«
ZORAN VOJNIĆ TUNIĆ: Rođen je 1973. godine u Subotici. Završio je srednju strojarsku školu i student je na Teološko-katehetskom institutu u Subotici. Član je HNS-a, osnivač je mladeži HNS-a i njen prvi predsjednik. Osnivač je i predsjednik Hrvatskog informatičkog centra. Tajnik je Foruma hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini. Osnivač je i zamjenik šefa koordinacijskog tima »Inicijativa mladeži«. Zaposlen je u Skupštini općine Subotica i radi kao urednik službene internet prezentacije. Oženjen je i otac dvoje djece. Član je Vijeća i predsjednik E-vlade.
    »Prije svega bih čestitao svim čitateljima »Hrvatske riječi« božićne blagdane i Novu 2004. godinu, uz iskrenu želju da im se svi snovi u njoj i ostvare. Isto tako bih čestitao i svim pripadnicima hrvatske zajednice u SCG, kao i svim vijećnicima i elektorima prvu godišnjicu osnutka Hrvatskog nacionalnog vijeća (15. prosinca 2002. godine).
Ujedno bih iskoristio prigodu i pozvao naše građane da u što većem broju izađu na izbore 28. prosinca 2003. godine i svojim glasom omoguće da putem liste br. 12. »Zajedno za toleranciju«, na kojoj se nalaze obje hrvatske stranke, prekinu višegodišnju apstinenciju hrvatskih zastupnika u republičkom parlamentu.
    Pozdravljam i uređivačku politiku »Hrvatske riječi«, koja se opredijelila da od broja 42. predstavi sve članove Hrvatskog nacionalnog vijeća i time omogući široj javnosti uvid u rad i funkcioniranje HNV-a. Do sada su se mogli pročitati razni komentari i viđenja jednog dijela vijećnika, koja se mogu staviti u široku lepezu koja počinje s time da HNV uopće ne radi, do komentara da je u ovim uvjetima urađen i postignut maksimum. Moje osobno viđenje dosadašnjeg rada HNV-a se u toj lepezi nalazi na sredini. Bilo je propusta u određenim oblastima, a isto tako je u određenim oblastima postignut uspjeh. HNV će u sljedećem periodu morati pratiti određene nove trendove u pogledu države u kojoj živimo i u povodu »tektonskih« gibanja u hrvatskoj zajednici na prostorima SCG. Isto tako će biti neophodno vrlo brzo provesti analizu, detektirati propuste i pronaći module za njihovo trajno otklanjanje u radu Vijeća. Kao predsjednik E-vlade moram istaći kako smo od samog početka imali jasan cilj, da su se uradile konkretne stvari, prije svega mislim na transparentan prikaz funkcioniranja HNV-a putem službenog portala (www. hnv. org. yu), iako od samog početka kod određenog broja vijećnika postoji odbojnost i neprihvaćanje E-vlade kao neizostavnog tijela Vijeća. Tu bih podsjetio da je Hrvatsko nacionalno vijeće prvo nacionalno vijeće u SCG koje je kroz svoj statut uvrstilo kao zasebno tijelo, sa svim svojim posebnostima i E-vladu, što se kasnije koristilo kao uzor i kod drugih nacionalnih vijeća prilikom formiranja i izrade statuta. E-vlada HNV-a je trenutačno u fazi izrade prijedloga strategije informatizacije hrvatske zajednice u SCG i ovaj proces će potrajati još šest mjeseci. Paralelno s izradom prijedloga strategije E-vlada će i dalje ostati na fonu razvoja službenog portala, koji bi svakako trebao pored informativnog ponuditi i druge oblike djelovanja i tako biti na korist ne samo HNV-u nego i cijeloj zajednici.
    I za kraj bih samo htio istaći da je HNV jedinstvena prilika da se Hrvati s ovih prostora konačno okrenu k jednom novom pravcu, novom načinu razmišljanja, organiziranja, djelovanja i življenja, jer bi nas i najmanja greška vratila ne samo na početak, nego i stavila u situaciju dezorijentiranosti, a to bi u ovom trenutku, bojim se, bilo i više nego pogubno za našu zajednicu.«
JOSIP IVANKOVIĆ:  Rođen je 1957. godine u Žedniku. Diplomirani je agro-ekonomist. U »Agrokombinatu« je radio deset godina. Od 1989. godine se zapošljava u »Aurometalu«, gdje obavlja dužnost glavnog direktora do 1996. godine. Sada je privatni poduzetnik. Oženjen, otac četvoro djece. Aktivan je u radu Mjesne zajednice Aleksandrovo, član i predsjedavajući Savjeta za proračun i financije u Skupštini općine. Odbornik je u Skupštini općine, član Upravnog odbora Matice hrvatske, član Glavnog odbora »Pučke kasine 1878« i član Vijeća Instituta »Ivan Antunović«. Osnivač je Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i vijećnik u Hrvatskom nacionalnom vijeću.
    »Hrvatskim nacionalnim vijećem bavio sam se i 1992. godine u DSHV-u. Pošto je to stopirano 1995. godine, predsjedavao sam inicijativi za osnivanje HNV-a zajedno s dvadesetak intelektualaca. Zbog ove aktivnosti lokalni moćnici su koncem 1995. objavili kako sam »pokrao milijune maraka i tajnim kanalima prenio u Hrvatsku« (između redova, kupovao oružje Hrvatima). Zbog ove klevete po odluci Vrhovnog suda Srbije šteta se morala nadoknaditi i ispraviti kleveta.
    Zar je formiranje dva nacionalna Vijeća zaista bilo u interesu Hrvata? Jedino sam ja član oba nacionalna vijeća. Da je većina članova prihvatila članstvo u oba vijeća, ona bi automatski prerasla u jedno.
    U radu postojećeg HNV-a mnogo je više problema nego rezultata. Na elektorskoj skupštini, održanoj prije godinu, dana lista A nije mogla prihvatiti da u izbornoj komisiji, koja pored ostalog prebrojava listiće tajnog glasovanja, bude i jedan član liste B. Zapisnik s konstitutivne sjednice se falsificira i poslije upozorenja ne želi ispraviti. Po prijedlogu Izvršnog odbora HNV-a, Vijeće se temelji na forumu hrvatskih institucija i organizacija i Katoličkoj crkvi. Po mom znanju Forum je nepostojeća, neregistrirana institucija, a Katolička crkva nije nikoga delegirala da u njeno ime sudjeluje u radu Vijeća. Većina u Vijeću, koja je odgovorna za njegov rad, nije spremna prihvatiti različito mišljenje niti o tome raspravljati. Stavovi utvrđeni izvan Vijeća u neformalnim centrima moći ne mogu se ni za dlaku promijeniti. Tko različito misli, ili diskutira, mora biti udaljen iz rada i odlučivanja u Vijeću.
    Poznavatelji prilika u hrvatskom korpusu nisu ništa novo saznali. Oni poznaju situaciju, poznaju vijećnike, znaju njihove namjere i njihove mogućnosti. Nisu ni očekivali da Vijeće neće oboljeti od dječjih bolesti.
    Radom na sjednicama Vijeća s puno uvažavanja, razumijevanja i tolerancije, moguće je prevladati blokadu rada Vijeća. U slučaju da to iz više pokušaja ne uspije, zakon predviđa mogućnost sazivanja nove elektorske skupštine i izbor novih članova Vijeća.
    Hvale vrijedna je odluka da dvije hrvatske stranke nastupaju zajedno na parlamentarnim izborima 28. prosinca. Ne mogu, a ne zapaziti prilično veliki rizik da cenzus od 5 posto ne bude prijeđen. U tom slučaju glasovima Hrvata biramo u parlament radikale i one koje ne želimo, što je svakako loše.«                                        g