Arhiv tekstova

Nedovršen proces demokratizacije

U organizaciji Centra za multikulturalnost iz Novog Sada i pod pokroviteljstvom Fonda za otvoreno društvo održan je 20. prosinca Okrugli stol na temu »Politička reprezentacija manjina i pitanje izbora nacionalnih vijeća. Sudionici okruglog stola bili su predstavnici nacionalnih vijeća, nevladinih organizacija i stručnjaci iz ove oblasti.
Hrvatsko nacionalno vijeće predstavljali su Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog odbora, Tomislav Žigmanov, član Izvršnog odbora,  Ladislav Suknović, tajnik HNV-a i Tatjana Melvinger, članica HNV-a.
PITANJE CENZUSA: Dušan Pavlović, prvi uvodničar, iz Beograda, govorio je o europskim standardima i konvencijama, o načinu na koji se uređuje manjinsko pitanje u srednjoj i istočnoj Europi, o moralnom opravdanju koji potkrepljuje reprezentaciju manjina u parlamentu i problemima koji postoje u Srbiji kad je u pitanju zastupljenost manjina u parlamentu. Pavlović je rekao kako izborni sustav u kojem postoji jedna izborna jedinica i visoki cenzus, kao što je to u Srbiji, garantira da manjine ne mogu ući u parlament, te bi cenzus od 5 posto, koji važi za velike stranke, morao biti smanjen na 2 posto i to za manjine koje čine najmanje 0,5 posto ukupnog stanovništva. U Srbiji bi to konkretno značilo da bi sedam manjina imalo svoje zastupnike u parlamentu.
PROMJENA DISKURSA: Dr. sc. Slaven Bačić, odvjetnik iz Subotice, govorio je o poteškoćama funkcioniranja nacionalnih vijeća, kao i o njihovim dometima, te o političkoj reprezentaciji manjina u Srbiji. »Rat, čiji je cilj bio osvajanje teritorija i istovremeno etničko čišćenje, bio je kontekst u kojem je normativno sve bilo sjajno, a u praksi se događala etnička diskriminacija. Aktivno je rađeno na dijeljenju manjina, kako unutar sebe, tako i između sebe. Peti listopad je stvorio nadu da će se i u Srbiji neka pitanja početi rješavati, ali je ovaj proces ostao rudimentaran i nedovršen, ostala je velika pravna praznina«, rekao je Bačić. »Način izbora nacionalnih vijeća i politička reprezentacija u parlamentu u Srbiji su bitno manjkavi. Kad je u pitanju formiranje nacionalnih vijeća, problematičan je bio način izbora, gdje su članovi birani posredno, a drugi problem je samo funkcioniranje vijeća, gdje je osnovni problem da nisu jasno definirane nadležnosti vijeća i nadležnosti izvršnih tijela. Osim toga, obvezno sudjelovanje vijeća u odlučivanju o kulturi, informiranju, obrazovanju i službenoj uporabi jezika u praksi se jedva sprovodi. Sudjelovanje vijeća u odlučivanju je prisutno jedino na razini pokrajine, dok u republičkom parlamentu manjine nisu konzultirane niti po jednom pitanju, a nedostatak stabilnih izvora prihoda rad nacionalnih vijeća ozbiljno dovodi u pitanje«, rekao je Bačić.
    Bačić smatra da je to dio šire priče o onome što se nije učinilo, a očekivalo se da će biti učinjeno, a to je da propisi iz Miloševićevog doba budu pročišćeni. Manjinama bi morao biti garantiran ulazak u parlament, ali, smatra Bačić, da bi se došlo do promjena koje će to omogućiti »nužna je promjena političkog diskursa i napuštanje koncepta centralizirane države. Pri tome manjine ne trebaju dokazivati lojalnost, već upravo obrnuto, pozitivnom diskriminacijom treba učiniti da se manjine osjećaju ravnopravnima«, rekao je Bačić.
GLAS UPOZORENJA: Alpár Losonc, predsjednik Centra za multikulturalnost, je za »Hrvatsku riječ« rekao: »Ono što je ponukalo Centar da se pozabavi ovim pitanjem proizlazi iz strateškog opredjeljenja centra, koji se, od kad postoji, sustavno bavi manjinama, i ovo bavljenje se ne vezuje uz predstojeće izbore, jer kad je koncipirana ova sesija izbori još uopće nisu bili na pomolu. Ako smijem ovdje ocrtati neku vrstu dijagnoze o srbijanskom javnome prostoru, onda se manjinsko pitanje zapravo razumijeva kao neka vrsta priveska sveukupnom prostoru polarizacije političkog prostora i raspodjele moći. Strašan je deficit principijelnog razumijevanja manjinskog pitanja i to objašnjava činjenicu da su političke elite samo s vremena na vrijeme zainteresirane za pitanje manjina i to u situacijama kada su im manjine potrebne. To je rezultat činjenice da postoji ovog trenutka suviše snažan kontinuitet između postojećeg stanja i pređašnjeg stanja. Uzimajući u obzir što se događalo poslije političkog prevrata 2000. godine, to je ono što bode oči i što moramo uzeti u obzir. Stekao se dojam da su mjerodavne političke elite sklone rješavati manjinsku problematiku tek uz pritisak inozemstva, a moglo se registrirati kako jedan dosta veliki dio većinske elite bar implicitno misli kako će s napredovanjem reformi manjinsko pitanje otpasti samo od sebe. Ovu sesiju ja shvaćam kao neku vrstu upozorenja – neće manjinsko pitanje biti razriješeno, naprotiv, ono zahtijeva stalnu pažnju, jer postoje takve strukturalne manjine čija je pozicija iznova dinamikom društva stalno ugrožena. U Srbiji prednjači sklonost da se instrumentalizira manjinski problem, da se shvati olako i da se nedovoljno razumije kako bez rješavanja na odgovarajući način manjinske problematike nema Srbije kao dobro uređenog društva«, smatra Losonc.
g