Arhiv tekstova
Šetnja zdravlja vrijedna
U sveopćoj motorizaciji i automatizaciji društva tj. koristeći sva moguća dostupna prijevozna sredstva, suvremeni čovjek se sve manje kreće vlastitim nogama tj. šeta. Iako uz pomoć »mehanike« uspijeva znatno brže prevaljivati veće prostorne distance i razdaljine tijekom dana, ova velika vremenska »ušteda« ide na štetu najvažnijeg ljudskog bogatstva – zdravlja. Jer ono je ugroženo na više frontova naše svakodnevice, počevši od neredovite i često puta ne baš kvalitetne ishrane, stresnih situacija, previše sjedenja, prekomjerne težine, pretjeranog uživanja u nikotinu, i tko zna čega sve još. A upravo ta jednostavna, rekreirajuća šetnja (u minimalnom, kontinuiranom trajanju od barem pola sata dnevno) dovoljna je za ublažavanje i terapeutsko djelovanje na brojne štetne agresore koji prijete našem zdravlju.
ZAŠTO JE ŠETNJA VAŽNA: Postoji mnogo odgovora na ovo pitanje koje bi započeli sa zato jer, a jedno od prvih među njima jamačno bi bilo u pojašnjenju važnosti kretanja, kao osnovnog načina ljudske tjelesne aktivnosti. Šetati može svatko, neovisno od svog dobnog i starosnog uzrasta, počevši od tek prohodalog djeteta pa sve do starijih osoba u poodmakloj starosti koje se često puta moraju pomagati određenim sanitetskim pomagalima poput štaka ili štapa. Govoreći o dječici, koja se tek upoznaju s zakonima gravitacije (česti gubitak ravnoteže i padovi) i uspravnog hodanja, iznimno je važno za njihov daljnji pravilan razvoj cijele tjelesne mase i muskulature mišića da što više samostalno hodaju. Također ovaj prvobitni oblik tjelesnog zamora odličan je i za ostale, iznimno važne aspekte očuvanja općeg djetetovog zdravlja, primjerice u vidu boljeg rada crijeva, boljeg sna, ponašanja i sl. Opet, na sasvim drugoj životnoj strani, svaka osoba u trećoj dobi (starost) morala bi se, shodno sa svojim zdravstvenim stanjem, što više kretati, po mogućnosti na svježem zraku. Šetnjom, bilo kojim brzinskim tempom, dolazi do poboljšanja cirkulacije, samim time i tijelo u startu »živne« i dolazi do ugodnog osjećaja zamora (naravno, poslije određenog vremena hoda) kao ploda zdrave tjelesne aktivnosti. Aktivirani kemijski procesi započinju s izbacivanjem nagomilanih toksina, pluća efektivno rade, puneći tijelo čistijim kisikom (zbog toga je važna okolica izabrana za šetnju, najbolje su urbane šume ili parkovi u gradu, ukoliko nije moguć odlazak u nedirnutu prirodu) i tijelo jednostavno uživa. Ne radi se tu o nikakvom obliku jogginga, već o jednostavnoj šetnji za sve od 1 do 100 (i više) godina, koja se može (i trebala bi) prakticirati svakodnevno u minimalnom trajanju od barem 30 minuta.
NEPRIJATELJI ŠETNJE: Prvi i zasigurno najveći neprijatelj hodanja su sva moguća prijevozna i transportna sredstva koja su nam život učinila mnogo jednostavnijim, omogućavajući brže »premošćivanje« određenih distanci u prostoru na kojemu živimo. Počevši od ranog jutra, kada umjesto šetnje do radnog mjesta, koja bi bila najzdravija i posebice djelotvorna nakon prospavane noći, jurimo u zadnji tren, zahvaljujući blagodati automobila, motora ili nešto zdravijeg načina prijevoza, bicikla. Poznajući sebe, priznali to ili ne, mnogi od nas koriste taj »luksuz« posljednjeg trenutka i pod čistim stresom (prometna gužva, traženje parkinga i dr.) stižu do kancelarije, pogona, pulta…
U povratku s radnog mjesta, na kojemu su zadano radno vrijeme proveli u višesatnoj tjelesnoj neaktivnosti (naglasak je na osobama koje rade sjedeći), ponovno je štenja posljednja solucija u namjeri što bržeg stizanja kući. Prvo što bi se izgubilo dosta vremena, a potom tko će sad pješačiti nakon »napornog« radnog dana. I slijedi motorizacija (bilo koji oblik), a kada se stigne doma »punjenje praznog želuca« i obvezno, u velikom postotku slučajeva normalnog radnog čovjeka, stavljanje u vodoravni položaj (čitaj popodnevni odmor). Posljednja dnevna šansa za šetnju ukazuje se u ranim večernjim satima, kada postoji slobodan prostor prije prvih vijesti, nekog sportskog ili zabavnog televizijskog programa, ali se gotovo uvijek nađe nešto važnije od izlaska van i nepotrebnog zamaranja, na primjer, odlazak u kafić na neko piće (muški rod), sređivanje kućnih stvari ili kuhanje (ženski rod), a kada padne noć i tmina zavlada, pomisao na šetnju u startu otpada ponajprije iz sigurnosnih razloga, te prebitnih i neizostavnih televizijskih obveza (nogomet ili meksičke sapunice). I tako prolaze dani i dani, a umjesto pređenih »zdravih« kilometara, milijuni ljudi prošetaju minimalističke razdaljine od auta (ili nekog drugog prijevoznog sredstva) do bilo gdje, često puta mjerene samo u desetinama metara. Dok tijelo vapi za tih 20-30 minuta, u kojima ćemo se služiti našim nogama kao jedinim prijevozom do željenog odredišta. Kao i uvijek, i ovog puta smo u želji pronalaženja prave istine glede pojedinog »problema« potražili pravi odgovor uz pomoć naših čitatelja i evo kako su se oni izrazili glede svog iskustva sa šetnjom:
Mirjana, krojačica
Volim prošetati uvijek kada mi to slobodno vrijeme dozvoljava, bilo da je u pitanju urbana sredina ili šetnja u prirodi.
Larsen, student
Uživam šetati i šetnju upražnjavam gotovo podjednako u gradu i izvangradskim okruženjima. No, najviše volim duge šetnje po nekom lijepom prirodnom krajoliku.
Đurđica, studentica
Oduvijek sam voljela šetnju, ali za nedavnog boravka u Engleskoj uvjerila sam se kako je ona gotovo sastavni i obvezni dio rituala u mnogim obiteljima. Poslije večere smo se uvijek izašli prošetati i to je tamo posve normalno i uobičajeno.
Lajčo, umirovljenik
Šetnja je sastavni dio svakog mog dana i uvijek uživam u njoj.
BLAGODATI ŠETNJE: Uza sve zdravstveno ugodne činitelje jedna posve obična šetnja uvijek može donijeti i određeno dodatno zadovoljstvo, posebice ukoliko se prakticira s nekom dragom osobom (zaljubljeni parovi ili recimo mala djeca), prijateljima, poznanicima ili pak s kućnim ljubimcem. Često puta, upravo zahvaljujući vašem psu i njegovim fiziološkim potrebama, koristite svu blagodat lijepe i zdravlju ugodne šetnje na svježem zraku. Ukoliko se ne možete natjerati da šetate, nabavite si psića i »šetat« ćete svaki dan.
g
