Arhiv tekstova
T(V)JEDNIK
Iranski radikalni novi predsjednik Mahmud Ahmadinejad viče s govornica širom zemlje da »Izrael mora biti zbrisan s mape svijeta«. Prosvjedi protiv osnutka židovske države 1948. godine održavaju se u svim većim mjestima Islamske Republike Iran, koja ima oko 70 milijuna stanovnika i veliku vojnu silu s raketama dometa do 500 kilometara, valjda još bez atomskih bojevih glava, a što bi silno željeli. Proizvesti ili kupiti. Ovo će jedina prava svjetska sila SAD teško dozvoliti, kao i, naravno, »brisanje« Izraela s globusa. Iran je eto preuzeo u svoje ruke sveti islamski borbeni mač i frazeologiju, zbog suzbijanja sve veće demokratizacije među svojom mladeži ili zbog nečeg drugog, ne zna se. I zašto baš sad kad Palestinci nekako »krpe« državu u Gazi i na Zapadnoj obali, jadno ali uporno i s demokratskim metodama uz pomoć SAD i Sharona. Iranske »ratne igre« sigurno neće dozvoliti najveća sila, niti ostalih osam, uključujući tu i Putinovu »rodinu«, koja je glavni snabdjevač Europe i Amerike sirovinama, te svakako druga zemlja s ratnim potencijalom na svijetu. Lijepa i pametna je arapska poslovica: »Pas laje, a karavana prolazi!«
g
Potpredsjednik (?) jedne savezne naše stranke, u »civilu« direktor »Pogrebnog«, morao je u parlamentu SiCG poći stopama svog vojvode koji je u Den Haagu priredio tvrdu sadomazo predstavu najčistije pornografije crveno-crnim odorama sudaca. Pa je s govornice dostojanstvene Skupštine »pokopao« ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića, zato što je ovaj potpisao Sporazum o prolasku NATO trupa kroz Srbiju »za slučaj potrebe«, izrazom koji označava tvrde fekalije! I za to, naravno, mora »smrdjeti«!
Da ne čuje zlo, kad bi takav zastupnik postao predsjednik Srbije, tada bi se i sjednice morale držati u WC-u, jer ovako ni vješti predsjednik parlamenta Državne Zajednice Zoran Šami nije mogao »oprati« usta rečenom zastupniku. Nije imao pri ruci dovoljno vode. Pa je strašni Vuk, kao u nekoj bajci, ostao »pokakan«.
Za ubuduće, možda bi zbog ptičje gripe i zbog sličnih riječi svi zastupnici morali nositi nekakve maske ili krinke, koje bi ujedno sličile na moderne nepromočive pelene koje reklamira svaka TV postaja – a za slučaj ovakvih »riganja«. U crnogorskom parlamentu bi zbog takvih riječi odmah »livor« radio, ali ovo je Državna Zajednica, to nije šala kao što su bile neke federacije i slično. O tempore, o mores, što bi rekli stari Rimljani.
g
Dok su kineski »Tajkonauti« (isto što i na američkom engleskom »astronauti« ili na ruskom »kosmonauti«) osamdeset puta oblijetali rodnu nam Zemlju, u prepravljenom za slavlje ruskom modelu SOJUZ nazvanom ŠENDOU i tako ušli u sada trojni klub »nebeskih jahača« a vjerojatno i u IK CK SKK ili KPK, dakako, stanoviti provincijski glumac Li Šouksin u svom gradu vjenčava parove maskiran kao pokojni vođ Kine i utemeljitelj 1949. Mao Tse Tung i ima stalne narudžbe pjevajući pritom odu negdanjem predsjedniku »Istok je crven«. U nas pak nema, nedajbog, nebeskih letjelica, to zadovoljstvo stoji više od našeg godišnjeg proračuna i kod nas nitko ne vjenčava maskiran kao drug Tito niti pjeva pritom »Druže Tito mi ti se kunemo«, ali zato našim lijepim gradom Subotica-Szabatka svake subote popodne tutnje kolone automobila-svatova počesto sa zastavom Republike Srpske na čelu kolone, protivno svim zakonima, jer je ona sastavni dio druge države, tj. BiH čiji je i službeni dio po Daytonskom sporazumu, dakle za nas strane države, pritom pomalo se i puca iz pištolja i revolvera u zrak od veselja, recimo, a pred Gradskom kućom i plavom fontanom limena glazba pjeva jednonacionalne uspješnice, policije nigdje ni od korova i nikom ništa. A što bi bilo da netko na čelnom autu svatovske kolone istakne mađarsku ili hrvatsku zastavu, ili samo barjačić, to si samo možete zamisliti. Ostalo će vam objasniti o »jednakopravnim manjinama po najvišim europskim standardima« visoki dužnosnici naše zemlje. Naime, imamo na nekom papiru svi jednaka prava samo su neki malo jednakiji. I sad kakve to ima veze s kineskim »Tajkonautima«? »Jema, jema, lipi stvari, samo ne smim i kazat!« Adio, šjori i šjore, a i zdravo se žurim na vlak za Đurđin, valjda će mi vratiti očevih trideset lanaca »Nova brazda«, kad bi se…
g
Nekada naša SFRJ tenisačica Monika Seleš (32), potom »svjetska« marka, udaje se za američkog milijardera, suvlasnika Microsofta Paula Allena (pedeset i koja), a za vjerenički prsten dobila je od dva milijuna dolara dijamant u pjenušcu. Tako, ova tenisačica neće morati davati satove tenisa u Dunavskom parku ni na pokrivenom igralištu Đoke Balaševića, niti otvoriti restoran »Kod Monike« na Futoškom putu. Tko umije, tomu dvije, kaže hrvatska izreka, a znaju je i mnogi tajkuni koji su igrali tenis s pokojnim prvim predsjednikom Hrvatske.
g
