Arhiv tekstova
O secesiji iz današnjeg kuta
Međuopćinski Zavod za zaštitu spomenika kulture u Subotici ove godine slavi četvrt stoljeća postojanja. Zavod je izrastao iz grupe koja je postojala u okviru nekadašnjeg Doma kulture i čiji je prevashodni zadatak bio restauracija Gradske kuće. Danas u Zavodu radi 22 stručnjaka raznih profila koji svojim radom pokrivaju devet općina Sjeverne Bačke i Sjevernog Banata.
Pod provokativnim naslovom »Secesija je revolucija u arhitekturi!?«, u Subotici je 27. listopada održano međunarodno savjetovanje povodom 25. godišnjice postojanja Međuopćinskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Prvi dio savjetovanja održan je u Velikoj većnici Gradske kuće, a popodnevna sesija u Svečanoj sali Doma za učenike. Izloženo je ukupno jedanaest referata na ovu zadatu temu, među kojima i dva koja su se bavila konkretnim restauratorskim problemima secesijskih ostvarenja.
TERMINOLOŠKO ODREĐIVANJE POJMA SECESIJE: Secesija doslovce znači odvajanje, ali sam izraz u sebi ne sadrži i oznaku procesa rađanja nečeg novog, modernog – znači ako proučavamo ovaj period naročito kraj XIX. i početak XX. stoljeća nailazimo na niz problema prije svega terminološke prirode.
Novi umjetnički pravci koji se javljaju sredinom XIX. stoljeća, u raznim zemljama nazivaju se različito: u Francuskoj i Engleskoj, gdje se prvi puta javlja potreba za refomiranjem okamenjenog akademizma, secesija se naziva Art Nouveau (nova umetnost), ali se naziva i Modern style ili Style 1900; u Italiji je Liberty, Stile floreale (cvjetni stil) ili Stile Liberty (slobodan stil); u Njemačkoj Jugendstil (stil mladosti); u Austriji, Českoj, Poljskoj i Mađarskoj secesija; dok su u Rusiji ovaj stil nazivali dekadentnim.
Situaciju komplicira i činjenica da su umjetnički pravci često bili vezani uz neka društvena kretanja, prije svega unutar građanskog sloja. Takozvana »industrijska revolucija«, prije svega masovna proizvodnja svakodnevnih uporabnih predmeta, je zahtijevala i nov dizajn tih predmeta, te je »oficijelna umjetnost« koja je služila višim krugovima, aristokraciji i novim bogatašima ove predmete, danas izuzetno cijenjene kao poput primjerice »Tifani lampi«, smatrala kičem.
VEZANOST UZ NACIONALNE POKRETE: U srednjoj i istočnoj Europi novi umjetnički pokreti se vezuju i uz neke nacionalne pokrete, umjetnici svoje nadahnuće traže u »novootkrivenim« detaljima iz narodne umjetnosti. Zato stil koji dominira u Subotici nazivamo mađarskom varijantom secesije.
Novi investitori naručuju i grade objekte koji do tada nisu bili građeni – tvornice, banke, osiguravajuće zavode, poslovne zgrade, radničke stanove… Ako uzmemo još u obzir i to da se u ovo doba javljaju novi građevinski materijali kao što su staklo, čelik, a kasnije i armirani beton, novi sadržaji i funkcije samih objekata, arhitektima su nametnuli i potrebu za novim rješenjima fasade, enterijera, okolice zgrada i drugih.
BROJNA PITANJA: Je li secesija dekadentna? Je li ona izražava malograđanski ukus, je li ona posljednji odsjaj »lijepog doba« (belle epoque) na prekretnici stoljeća uoči razarajućih Svjetskih ratova, je li ona pokušaj ostvarenja sveukupnosti umjetnosti te nešto drugo, ili je pak preteča moderne arhitekture, te je li ima i nove secesije? Naime vrlo je teško odrediti začaj i domene ovog perioda ako ne uzimamo u obzir i neka krupna društvena događanja. Na ova izuzetno uzbudljiva pitanja odgovore su pokušali dati referati stručnjaka iz SiCG – Subotice, Beograda i Novog Sada, i Mađarske.
Spomenutim teoretskim pitanjima pokušali su odgovoriti referati koje su priredili mr. Branka Kuljić, dr. Orsolya ács, mr. Zsombor Szabó, András Hadik i mr. Kaća Martinović Cvijin. dr. Mirjana Roter Blagojević je prikazala rad o utjecaju secesije u Beogradu na početku XX. stoljeća, dok se na isto pitanje, ali u okvirima Novog Sada, u svom izlaganju osvrnula Donka Stančić. Rad Zoltána Valkay je predstavio jednog manje poznatog graditelja iz Kanjiže. Referat Várallyay Réke je bio uzbudljiv, jer je njegova autorica govorila o kazališnim projektima Marcella Komora i Dezsőa Jakaba , inače najznačajnijih autora secesionističkih zgrada u Subotici (Sinagoga, Gradska kuća, Velika terasa, Ženski štrand), koji za većinu od nas do sada nisu bili poznati. Vilmos Tóth je u svom izlaganju govorio o postmodernoj arhitekturi koja svoje izvore crpi i nadahnuje se secesijom. Zsuzsanna Korhecz Papp je prikazala proces restauracije dvije slike iz Žute vijećnice a Gábor Dömötör uspješnu rekonstrukciju fasade nekadašnje Raichle palače, današnje zgrade Likovnog susreta u Subotici. Sutradan, 28. listopada sudionici savjetovanja su posjetili čuvenu tvornicu keramike Zsolnay u Pečuhu.
Mr. Zsombor Szabó
