Arhiv tekstova
28.05.2004
Bereško – subatičke huncutarije
Matori Skenderović »Kajgana« veleposjednik je bio veliki navijač Bačke i pomalo huncut!
Jednom se na Sandu igrao vječiti derbi sa četom reprezentativca Bate Beleslina, a »Kajgana«, znajući da su glavni »sponzori« Sanda bankari i veletrgovci, sa bujnim stomacima i srebrnim štapovima i lakovanim engleskim cipelama, a kako je padala kiša, ode svojim »čezama« do trga ispred franjevačke crkve gdje je bilo okupljalište fijakera br. l u Subatici, i lijepo isplati sve fijakeriste da se te nedjelje »parkiraju« kod Bačkinog igrališta od 3-7 sati poslije podne!
Tada ode na Sand i sjedne u svoju plaćenu ložu, na isčuđavanje svih nazočnih, jer još ni juniori nisu svršili prvo poluvrijeme!
Kad je glavna utakmica imala početi, tek počnu pristizati prvi navijači Sanda, velika gospoda, kunući jer nisu znali da fijakeristi imaju štrajk! Pitali su telefonom sa igrališta Gradsko poglavarstvo, ali odgovora nije bilo niti je itko što znao o štrajku!
Potkraj utakmice, Bačka je vodila 2 naprama 0, »Kajgana« se digne i iziđe, sjedne u svoje »čeze« koje su ga čekale s omiljenom kobilom »Bila« i otperjaši kući kod sv. Ivana, a »sponzori« Sanda lijepo pješice sa igrališta koje se nalazilo na mjestu današnje štamparije »Birografika«, što je bilo podosta za njihove trbušine po kiši i blatu, sve kunući proklete fijakeriste i njihov štrajk. Tada netko dojavi na igralište Sanda telefonom iz policije, da su svi fijakeristi zakupljeni i stoje »parkirani« kod Bačkinog igrališta!
Tada je Sandovcima zamirisala »kajgana« od 33 jajeta i sve im je postalo jasno, da je matori Skenderović »odrišio kesu« i napravio im veliku huncutariju za derbi koji su usput i izgubili unatoč igri Bate Beleslina, reprezentativca!
Bački Breg je od vajkada imo pomoćnog službenika-dobošara, koji je pored ostalog, na određenim mjestima u selu izvikivao razna obavještenja. Bile su to vijesti iz općinskog ureda i drugih organa vlasti. Dobošara su koristili i mještani kada su hteli prodati stoku, zemlju, kući i slično, a dobošaru je to tada bio dodatni izvor prihoda. Dobošar Marko Radičev zvani Satar nije ništa zapisivo, već je sve pamtio iz glave. Jednog dana Satar je popio malo veći broj špricera nego obično i u pola posla obaviještavanja u selu posve zaboravio sve ono o čemu je mještane trebao obavijestiti. Naime na jednoj ćoši udarao je u doboš, narod je izašao na ulicu i čekao da čuje novosti, a on nikako da se sjeti što tribao da im kaže. Stao mozak, kako to seljaci znaju kazati. Udarao je, udarao, ne bi li se sitio, ali je sve bilo uzalud. Narod je postajao sve nestrpljiviji, od starijih je pala i poneka psovka, ali ništa nije pomoglo. Videći kako se ne može sitit, udario je još nekoliko taktova u doboš i uzviknuo na sav glas:
»Narode, nema ništa novog!«
Nastala je galama, gađali su ga busenovima zemlje, a on je brže-bolje sio na biciklu i pobjegao. Kad je stigao na sljedeću ćošu, svega se sitio. Čak i redoslijeda po kojemu je trebao obavjestiti narod o novostima. Međutim, nije se smio vratiti, jer je vidio da ljudi uzrujano komentiraju događaj. Natavio je dalje dobovati po selu i obavještavati druge, kao da ništa nije ni bilo!
Priredili: Milivoj Prćić (Subotica) i Ivan Kovač (Sombor
