Arhiv tekstova

HR­VA­TI – PRO­MIDŽBE­NA STRAŠILA

 

Kao da je jedan susret Mesića i Marovića ili, pak, onaj Žužula i Draškovića, dovoljan za hvalospjeve suradnji »najboljih susjeda«, a istovremeno u srbijanskoj predsjedničkoj kampanji Hrvati i Hrvatska ostaju promidžbena strašila, a u hrvatskom političkom »podzemlju«, opterećenom nezaposlenošću i socijalnom bijedom, tinjaju, s povremenim plamsajima, antisrpske vatre koje uznemiruju pojedince i skupine. Na riječima se izbjeglicama želi dobrodošlica u Srbiji i Hrvatskoj, a u stvarnosti sve prepreka do prepreke. I kao da nema pametnijeg posla, srpska politička elita u Hrvatskoj igra se himnom, zastavom i grbom, umjesto da je onoga časa, kada je potpisala sporazum sa Sanaderovom Vladom u opticaj izbacila gospodarske i poduzetničke programe kojima se stvari mogu pokrenuti s mrtve točke. Neven Šantić, Novi list, 29. svibnja

NI­KAD OA­ZOM

 

Balkan nikada kroz povijest nije bio, a nije to ni danas, oaza tolerancije, razumijevanja i ljubavi među ljudima. Zapravo, čini se da je mržnja na Balkanu prije pravilo nego iznimka. Ali, činjenica je i da se nikada ovdje stanje neće moći vratiti na vrijeme od prije 2000. godine. Jednostavno, sve zemlje regije prvi puta imaju isti vanjskopolitički cilj, a to je ulazak u Europsku uniju. A u EU ne možete ići po balkanskim pravilima političke igre. Dakle, ili ćete prihvatiti europske standarde, normalizirati zakonodavstvo, poštovati prava manjina, ili zaboravite na Europu. Mi ne možemo posuti pepelom našu prošlost, ali moramo s njom naučiti živjeti. Moramo izgrađivati drugačiji model društva, a to nije ni lako ni brzo. Tim prije je odgovornost političara veća, ali je nevolja što su oni do sada mnogo više podilazili biračima, nego što su se trudili utjecati na proces njihove političke edukacije. Nama je nužna generalna promjena sustava vrijednosti. Taj sustav vrijednosti je 15 godina bio izvrnut potpuno naglavačke, pa su ratni zločinci, ubojice, kriminalci, secikese i banditi najgore vrste proglašavani herojima. Oni su bili uzor mlade generacije, poželjan model ponašanja, i da bi se to promijenilo, mora se učiniti dosta toga, od obrazovanja, pa sve do medija. Ali, prije svega mora do promjena doći u političkoj i kulturnoj eliti ove države. Rasim Ljajić, ministar za ljudska i manjinska preva SiCG, Dnevnik, 30.

BRAT­STVO PO OBRA­ZU

 

Mada mnogi mađarski političari (i u Srbiji i u Mađarskoj) ističu da je Omladinski pokret 64 županije marginalna organizacija, koju nitko ne shvaća previše ozbiljno, isto se to može reći i za ovdašnji Otočastveni pokret »Obraz« (s kojima mnogi uspoređuju mađarsku organizaciju), ali pojedine akcije koje proističu iz tog njihovog »marginalnog postojanja« rijetko koga ostavljaju ravnodušnim. Prema raspoloživim informacijama Omladinski pokret 64 županije važi za ultranacionalističku mađarsku organizaciju, koja pretežno djeluje u dijaspori, odnosno u državama čiji su dijelovi nekada bili u sastavu Ugarske imperije (Austrija, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska, Slovačka, Ukrajina i Vojvodina) i koja se zalaže za restauraciju granica koje je mađarska država izgubila nakon potpisivanja Trijanonskog sporazuma, odnosno za njegovu reviziju. U svim tim državama Omladinski pokret 64 županije ima svoje pristalice i aktiviste i, iako u Vojvodini za sada nije službeno registriran, već je najavljeno da će njihova osnivačka skupština biti 12. lipnja u Bečeju. A. Grubeša, Dnevnik, 29. svibnja.