Arhiv tekstova

Približavaju se izbori, a to istodobno znači da će naši gradovi postati ružniji. Fasade, prometni znakovi, drveće, zidovi, kontejneri bit će nanovo »ukrašeni« novim slojevima plakata, grafita, različitih poruka, bit će nanovo uništeno ono što je možda (nekim čudom) bilo donekle uređeno, a netko će se, u nečijoj službi, izrugivati estetici namećući nekakvu svoju anti-estetiku, koja se može razumjeti i kao poruka, ali i kao oblik nasilja. 

Jer, opsjedati čitave gradove »porukama« s uništenih fasada, instrumentalizirati nekadašnji sklad arhitekture (ako je ponegdje opstao) kao običnu pozadinu za prizemne, a vrlo često primitivne i uvredljive poruke nije ništa drugo nego svojevrstan oblik psihološkog nasilja nad onima koji imaju svijest o kulturi, ili im je dosta beskrajnog ponavljanja istih parola. 

TKO JE KRIV ZA RUŽENJE GRADOVA: Postavlja se pitanje – ima li tko na to pravo, a pošto (vjerojatno) to pravo nema nitko, slijedi pitanje – odgovara li tko (izuzmemo li sadržaj poruka) barem za ruženje gradova? U Zrenjaninu – očigledno ne, a niti kome pada na pamet tražiti (potpisane) odgovorne, pa čak ni osuditi ruženje stotine objekata u gradu. 

Slično je i u mnogim drugim gradovima, no, ono što se drugdje javlja sporadično, u Zrenjaninu je očigledno vrlo dobro organizirano. Kratko pred predsjedničke izbore u studenom 2002. čitav je grad od ulaza do izlaza, duž glavne prometnice, na gotovo svakoj zgradi, autobusnom stajalištu i mnogim prometnim znakovima, a to se ponovilo i pred sljedeće, pa i ove posljednje izbore, »ukrašen« znamenjima radikala. Čak su aktivisti toliko bili vrijedni da su svojim porukama oblijepili i pozadine gotovo svih prometnih znakova, kao da je riječ o nečijoj privatnoj svojini koja ničemu ne služi, pa eto, treba joj se podariti bar neka svrha. Radikali su, po tradiciji, bili najbrži i najefikasniji (kao i obično kad se radi o destrukciji), ali nikako nisu iznimka. Drugi doduše ne škrabaju razne »patriotske« parole u tolikom broju, ali plakate (ni mjesta koja mogu njima naružiti) ne štede. 

CILJANO NASILJE PREMA GRAĐANIMA: Začuđujuće je, kako nitko od njih nikada nije uspio primijetiti kako se prvobitno zamišljena poruka (pa makar se sastojala od praznih riječi) ustvari preobraća u svoju suprotnost tj. anti-poruku – necivilizirano uništavanje i divljaštvo (koje se praktično dokazuje kao suprotnost parolama o naglom preporodu nakon izbora). No, vjerojatnije je da gospoda političari prije svega poznaju taj način komuniciranja s građanima ili građane smatraju suviše glupim da bi mogli razumjeti drugačije obraćanje. Ili se doista radi o ciljanom nasilju prema građanima, koji htjeli ili ne, moraju sa svih strana gledati što im se poručuje. Osim toga, poručuje se da netko stoji izvan i iznad zakona. Stvari, za koji će obični smrtnik platiti kaznu ili odgovarati pred sudom, njima su svima dozvoljene (čak im se za njih od samih građana uzima novac). Umjesto da svojim primjerom afirmiraju jednakost pred zakonom, dokazuje se da zakon ustvari postoji samo za obične građane, a nikako za njih. Tako za njih ne važi vezivanje sigurnosnog pojasa u automobilu, a sjetimo se, crtani su i posebni pješački prelazi, kada im je bilo mrsko ići nekoliko metara dalje. Lako će oni s nama. Kruha, izbora i »Pinka« – više nam i ne treba, a gdje i kako živimo baš i nije toliko bitno.

Autor je diplomirani germanist 

iz Zrenjanina