Arhiv tekstova
04.06.2004
Međusobni sukobi se moraju nadvladati
Bela Ivković, predsjednik Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«, jedan je iz plejade veterana koji su svojim angažmanom doprinijeli emancipaciji Hrvata u Subotici. Uz to što je član-osnivač Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, jedan je od utemeljitelja HKUD »Bunjevačko kolo«, a od osnivanja Hrvatskog nacionalnog vijeća siječnja 2003. godine, jedan je od vijećnika ovoga institucionalnog tijela. Rođen je u Subotici 1939. godine, osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije završava u Subotici, a potom pohađa klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, gdje je i maturirao. Kao izvanredan student diplomirao je na Pravnom fakultetu u Nišu 1972. godine. U Subotici obavlja privatnu odvjetničku praksu već dugi niz godina.
HR: Kako je došlo do osnivanja Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Bunjevačko kolo«?
Godine 1968. uključio sam se u onu grupu koja je organizirala po prvi put gradsku manifestaciju »Dužijanca«, koja se dotle, od 1911. godine, obilježavala kao crkvena svečanost. S konca šezdesetih godina prošloga stoljeća »Dužijance« su bile izuzetno lijepo organizirane, tada su se osjetila izrazita liberalna strujanja u ondašnjoj državi i takva manifestacija se mogla organizirati. Te prve gradske »Dužijance« su vršnjakinje prvih »Vinkovačkih jeseni« i »Đakovačkih vezova« i sve te manifestacije su trebale oživjeti stare običaje koji više nisu bili pod cenzurom. Nas oko šezdesetak, pokrenulo je s konca šezdesetih godina, uz organizaciju »Dužijance«, i inicijativu za osnivanjem Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Bunjevačko kolo« i ono je osnovano 18. siječnja 1970. godine.
HR: Tko su bili istaknuti pojedinci koji su pokrenuli inicijativu za osnivanje Društva?
Bili su to književnik Balint Vujkov, sudac Naco Zelić, koji je bio organizator brojnih kulturnih aktivnosti hrvatske zajednice, koji je za taj svoj rad dobio i »Oktobarsku nagradu« grada Subotice, a potom se zbog tog istoga svoga rada našao pod udarom represivne politike, zatim Marko Peić, koji je također bio član inicijativnog odbora, a veliku pomoć je pružio i Antun Milodanović, koji je tada bio tajnik komiteta Saveza komunista. Velik doprinos je pružio i sudac Ivo Stantić koji je bio prvi predsjednik našeg Društva, kao i književnik Lazar Merković.
HR: Je li po Vašem mišljenju Društvo ponijelo adekvatan naziv?
Sretan sam i sada zbog takvoga odabira naziva društva koje ukazuje na pripadnost subetničke skupine Bunjevaca hrvatskoj etničkoj skupini, a poznato je kako Bunjevci, uz Šokce, već nekoliko stotina godina unatrag naseljavaju prostor između Dunava i Tise i njihova je povijest posebna u sklopu lokalnog rubnog hrvatskog prostora.
HR: Gušenjem »Hrvatskog proljeća« došlo je i do zatiranja nacionalnih osjećaja. Ima li Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo »Bunjevačko kolo« tešku povijest, budući da je osnovano u godinama nacionalnog poleta?
Iako se u okviru našeg Društva jedino isticala kulturna baština podunavskih Hrvata, s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća Društvo dolazi pod udar represivne politike. Postojala je dakle, isključiva želja za radom u okviru kulturno-umjetničkog društva, u programu nije bilo nikakvih političkih zahtjeva, željelo se raditi u oblasti kulture na prikupljanju i promicanju kulturne baštine bunjevačkih Hrvata, ali su posljedice tadašnje politike bile poražavajuće za hrvatsku zajednicu. Godine 1973. Društvo je izgubilo svoj predznak koji ga je određivao kao hrvatsko i tada je postalo anacionalno. Tada su Hrvati izgubili instituciju u kojoj se nastojalo na očuvanju kulturne baštine. Tada sam radio u stručnoj službi fonda za zdravstveno osiguranje i kako nisam bio na odgovornijoj funkciji, nisam imao konkretnih problema kada je represija počela.
HR: Kakve je posljedice izazvala takva politika unutar hrvatske zajednice u Vojvodini?
Posljedice se očituju čak i danas, jer je za našu zajednicu odlazak ili ušutkavanje tolikog broja intelektualaca veliki gubitak. Usporedno s osnivanjem »Bunjevačkog kola« javila se i inicijativa za osnivanjem ogranka Matice hrvatske u Subotici, ali ta inicijativa nije zaživjela, jer inicijatori dolaze pod udar tadašnje politike. Takozvani »matičari« su dobivali otkaze i mnogi su otišli živjeti u Republiku Hrvatsku, a mnogi su otišli na manje utjecajne i plaćene poslove i dugo vremena nisu mogli napredovati u oblastima onoga što su radili. Suđeno je kulturnom djelatniku Beli Gabriću, profesoru Anti Sekuliću i jednom od tajnika Društva Grgi Bačliji, koji su osuđeni i koji su bili na robiji.
HR: Kada ste izabrani za predsjednika Društva?
Početkom 1991. godine, kada počinju brojne nedaće podunavskih Hrvata zbog ratnih sukoba, Upravni odbor »Bunjevačkog kola« bira za predsjednika Vladu Šujića koji se ubrzo pasivizira i podnosi ostavku. Nakon toga Upravni odbor je izabrao mene za predsjednika Društva, koje tada još nosi naziv Kulturno umjetničko društvo »Bunjevačko kolo«.
HR: Kako ocjenjujete tadašnje političke i kulturne orijentacije unutar »Bunjevačkog kola«?
Već dugo vremena u Društvu je bio dominantan duh »jugoslavenstva«, malo se obaziralo na kulturnu baštinu bunjevačkih Hrvata. Nastojao sam uključiti u rad uprave ljude koji će upravo potencirati očuvanje naše kulturne baštine i u upravu se uključuju: Lojzija Stantić, Grgo Kujundžić, Ana Kopunović, Franjo Vujkov, Vojislav Sekelj s kojima se formira Uprava hrvatske orijentacije. Takva uprava polagano stvara tlo za mogućnost promoviranja kulture bunjevačkih Hrvata, što polagano i sve više prihvata i članstvo. Nacionalna oznaka vraćena je u naziv našeg društva 1995. godine. Od tada ova naša institucija nosi naziv Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo«. Godine 1997. uspjeli smo obnoviti veliku dvoranu i dio ostalih prostorija uz financijsku pomoć Skupštine općine, ali smatram kako naš Centar još nije dovoljno adaptiran, jer su neophodne još neke građevinske intervencije.
HR: Koji odjeli sada postoje u Centru?
Postoji Folklorni odjel koji vode Sandra Lipozenčić i Davor Dulić, dok s najmlađima radi Karolina Vojnić Hajduk. Aktivan je i Glazbeni odjel koji vodi Vojo Temunović i u njihovoj organizaciji svake se godine održava »Festival bunjevačkih pisama«, a veoma je aktivan i naš Likovni odjel čiji je predsjednik Josip Horvat, a koji čine sekcije slikara, slamarica i šlinga. Na žalost, Dramski nam odjel ne radi poslije smrti Jose Bajića, koji je više no uspješno vodio taj odjel.
HR: Što smatrate najvažnijim organizacionim uspjesima Centra?
Kao prvo, još 1993. godine uspjeli smo objediniti »Dužijancu«. Te godine blagdan Velike Gospe padao je u nedjelju i tada smo spojili crkvenu i gradsku »Dužijancu«. To su do tada bile dvije strane istoga običaja, uvijek je običaj »Dužijanca« u našem narodu bio i zahvala Bogu nakon žetve i veselje zbog završenih žetelačkih radova. Mi smo se opredijelili za dvije glavne manifestacije čiji smo organizatori. Jedna je »Dužijanca«, a druga je »Veliko prelo«. Sve ono što se stvara u okviru odjela Centra tijekom godine, prikaže se na tim manifestacijama. Centar »Bunjevačko kolo« je organizator tih manifestacija, ali u okviru tih priredbi ima mjesta za sve ostale hrvatske institucije koje se žele predstaviti, jer nitko nije isključen tko želi sudjelovati. Manifestaciju »Veliko prelo« započela je »Pučka kasina« daleke 1879. godine i to prelo nikada nije imalo samo isključivo kulturni značaj, nego je to bio događaj prilikom kojega su se susretali najugledniji ljudi iz zajednice bunjevačkih Hrvata i ta komponenta se treba i dalje održati. Uz »Veliko prelo«, sada imamo i »Prelo mladih« i to mi je posebno drago.
HR: Kada započinje Vaš politički angažman i što je bio Vaš motiv za političko djelovanje?
Jedan sam od osnivača Demokratske stranke Hrvata u Vojvodini, koja je osnovana 15. srpnja 1990. godine. Od osnivanja osam godina sam bio predsjednik Nadzornog odbora. Uvijek sam smatrao da moramo biti organizirani, jer kao pojedinci možemo manje učiniti i to je motiv za moj politički angažman. Smatrao sam kako se treba udružiti i politički djelovati organizirano, jer su u tom smjeru drugačija nastojanja jednostavno diletantska. Bilo je teško tih devedesetih godina, ali rukovodstvo stranke se odlučno i hrabro ponašalo.
HR: Što mislite o Forumu hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini?
Upravo je Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo« bio inicijator za osnivanje Forumajer je veoma važno postojanje jednoga tijela koje će biti mjesto dogovaranja oko svih aktivnosti. Ni jedna institucija podunavskih Hrvata postojanjem Foruma nije izgubila samostalnost, a takav Formu bez dominiranja i uplitanja ima veliko opravdanje za svoje postojanje, jer se unutar njega uspješno vrši koordiniranje rada institucija putem dogovaranja.
HR: Vijećnik ste Hrvatskog nacionalnog vijeća od osnivanja. Koje su zadaće nacionalnog vijeća?
Već se u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini razmišljalo o osnivanju takvoga Vijeća, imali smo nacrte statuta i bilo je pokušaja da se Vijeće osnuje izvan stranke. Počela je vrlo živa aktivnost, kako bi se formiralo Vijeće i konstitutivna sjednica je održana 25. siječnja 2003. godine. Uvijek sam se zalagao za to da Hrvatsko nacionalno vijeće ne trebaju činiti samo ljudi iz oblasti politike. Prema Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, nacionalna vijeća se utemeljuju radi ostvarenja prava na samoupravu u pojedinim oblastima. To su pitanja službene uporabe jezika i pisma, obrazovanja, kulture, te informiranja na jeziku nacionalne manjine i sve su to pitanja u kojima moraju odlučivati i u praksi sprovesti ih ljudi iz raznih društvenih oblasti, a politička stranka treba podupirati takav rad, ali bez dominantnog upliva.
HR: Koji su izvori financiranja Centra »Bunjevačko kolo«?
Naš Centar uredno financira Skupština općine Subotica, ali ta sredstva nisu dovoljna i općina ne bi ni trebala biti jedini financijer. Djelatnost našeg Centra nije kampanjska, mi ne živimo od programa do programa. Naš rad predstavlja kontinuitet, jer uz očuvanje kulturne baštine, promoviramo i aktualno stvaralaštvo, a takav oblik rada zahtijeva permanentnu djelatnost. Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine također financira naš Centar, tako što Hrvatsko nacionalno vijeće raspoređuje pristigla sredstva za sve hrvatske institucije, ali je opet i to nedovoljno. Smatram kako bi i Republika Hrvatska trebala više pomagati rad »Bunjevačkog kola«.
HR: Kakvo je Vaše mišljenje o aktualnom stanju i hrvatskoj zajednici u Vojvodini?
Mislim da postoji živost i napredak, ima zaista mnogo kulturnih događanja, ali isto tako ima i niz neurađenih stvari, prije svega oko organiziranja radi boljeg funkcioniranja institucija. Treba reći i da postoji mnogo međusobnih sukoba unutar naše zajednice koji se moraju nadvladati. Različita mišljenja trebaju postojati i dobro je da postoje, ali se ne smije u tim različitostima govoriti o ličnosti, nego o njegovom radu i nazorima. Rekao bih kako je neopravdano što su neki pojedinci izvan svih struktura naše hrvatske zajednice, jer zaista postoji raznolikost institucija i udruga, tako da svatko može učestvovati u nekom dijelu aktivnosti koji njega interesira. To je važno razumjeti, jer smo kao pojedinci slabi.
HR: Kada će se održati izborna Skupština »Bunjevačkog kola«?
Dogovor je da se Skupština našeg Centra održi krajem lipnja. Bit će to izborna Skupština. Aktualnoj Upravi mandat je istekao nakon četiri godine, a ja sam predsjednik centra već trinaest godina i želio bih da me naslijedi netko mlađi. Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo« sada broji oko četiri stotine članova i oni će odlučiti o budućem predsjedniku.
