Arhiv tekstova
Upoznajmo naše velikane
U srijedu 2. lipnja, u dvorani Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo« održano je predavanje o Josipu Jurju Strossmayeru. Predavač je bio prof. dr. Stanislav Marijanović sveučilišni profesor filozofskog fakulteta, bivšeg Pedagoškog fakulteta u Osijeku.
Godine 1999., bio je organiziran prvi veliki međunarodni simpozij o Josipu Jurju Strossmayeru.
To je bio posljednji skup, prigodom 175. obljetnice njegova rođenja, gdje su bili svi rektori iz bivše države Jugoslavije, predsjednici akademija bivše Jugoslavije i sedam europskih akademija, koji su došli da na taj način odaju počast Strossmayeru. To je bio rezultat istraživanja na temu o Strossmayeru. Tada je Osječko sveučilište preuzelo ime Josipa Jurja Strossmayera.
BRIGA ZA SVOJ NAROD: Ono što je bitno jest da se o tako velikoj osobnosti jako malo zna, a izlaganje profesora bilo je vezano uz one detalje njegova života koji objašnjavaju njegovu koncepciju kroatocentričnosti kroz zagrebocentričnost i koncepciju južnoslavenstva i jugoslavenstva. Oko toga se uzdiže ili ga se svaljuje u blato, jer se o tome ništa ne zna. Drugo što je bilo spomenuto na predavanju, što je predavač smatrao jako važnim, jest upoznati se s njegovom pravom biografijom, na temelju onih vrela koja su istraživanjem nova. Kako je prof. Marijanović spomenuo, Strossmayer je zapravo i europska pojava, a ne samo hrvatska ili jugoslavenska. Osobito je poznat kao koncilski govornik. Njegov odnos prema narodima, prema vjerama, zahtijeva ravnopravnost vjera i naroda. Borio se da hrvatski narod dobije svoje središte, te da ima svoje škole. Tada Zagreb nije bio središte, a Strossmayer je zahtijevao da Zagreb ima svoje akademije, svoje škole gdje će se mladi obrazovati, a ne da moraju napuštati svoju zemlju i odlaziti negdje drugdje tražiti obrazovanje, da se ne mora ići studirati u Budimpeštu, u zemlje Habsburga ili negdje dalje. Izvojevao je da hrvatski narod ima i medicinski fakultet jer je zastupao stav, da samo hrvatski sin može znati hrvatsku patologiju.
ŠTO JE OSTALO: Njegov pradjed je došao iz Linca u Osijek kao austrijski časnik. Svi su se Strossmayeri ženili u Osijeku za Hrvatice i tu su se kroatizirali. On je vezan za bačke Hrvate, čak je i pomagao ovom narodu. Imao je dobre odnose s Ivanom Antunovićem. On je zastupao i to da se Hrvati, Bunjevci i Šokci školuju na hrvatskim univerzitetima, a Ivan Antunović je skupa sa Strossmayerom zastupao ideju da se Hrvati iz Vojvodine moraju pomoći na taj način da im se pomogne oko studija, stipendije i domova. On je primarno bio crkveni dostojanstvenik. Zastupa sljedeće mišljenje: »Moj rad vrijedi toliko koliko ja iza sebe ostavim svome narodu«. To se može vidjeti i po samom Đakovu, po Đakovačkoj katedrali, po njegovoj zadužbini u Osijeku, po hrvatskoj Akademiji, palači hrvatske Akademije, po sveučilištu. On je bio i mecena, i političar, i crkveni dostojnik. Najviše je zaslužan kao mecena
