Arhiv tekstova
Neometana srbizacija Vojvodine
Samo za šest dana, od 17. do 23. ožujka, policija je zabilježila više od 40 incidenata s etničkom osnovom. U ovim nemirima povrijeđeno je deset policajaca. Neke zajednice, kao slovačka i rusinska, prvi su puta postale predmetima ugrožavanja (na primjer u Bačkoj Palanci i Đurđevu). Napadnut je i objekt islamske vjerske zajednice u Novom Sadu. Mase huligana napale su aškalijska naselja Adice i Veliki Rit u Novom Sadu i rastjerane su tek upotrebom suzavca. Bilo je masovnog demoliranja u Somboru i Apatinu (prema objavljenim policijskim podatcima, u prvoj od spomenutih općina za tih je šest dana bilo 14 incidenata s etničkom pozadinom, a u drugoj 13), a sporadičnog gotovo posvuda u Vojvodini.
Ovi incidenti privukli su minimalnu pažnju beogradske javnosti.
INCIDENTI: U pitanju je pojava koja nije isključivo inducirana kosovskim događajima iz ožujka ove godine, već je trajnija i potencijalno znatno opasnija. Od početka 2004. do događaja iz ožujka, zabilježen je niz rušenja katoličkih spomenika u Tavankutu, Novom Sadu, Subotici, Temerinu, Senti, incidenti s novinarem u Žablju, grafiti u Subotici, Kikindi, Srbobranu, Čoki, Vršcu, Temerinu, podvajanja na etničkoj osnovi i paralelna jednonacionalna organiziranja u Senti i Kanjiži, (u prvom slučaju jasno izražena povodom preimenovanja ulica, a u drugom zbog isticanja mađarske zastave na zgradi skupštine općine), ugrožavanja Hrvata u Hrtkovcima i Slankamenu o kojima tisak ne piše, fizički napadi na Hrvate u Subotici, prijetnje smrću novinarki Fratucanovoj, političarima Kaszi i Čanku, članovima redakcije lista »Hrvatska riječ«, hrvatskim diplomatima u Subotici, političaru Béli Csorbi u Temerinu, svakodnevne tuče učenika različitih nacionalnosti u Sjevernoj Bačkoj, tuča etničkih Srba i Slovaka iz sela Lug i Susek u beočinskoj općini, kao i niz drugih incidenata čiji monitoring radi Centar za razvoj civilnog društva.
DVONACIONALNOST VOJVODINE: Na vojvođanskoj razini i na razini Državne Zajednice su na ove incidente reagirali Odbor za međunacionalne odnose i Odbor za informiranje Skupštine Vojvodine (još krajem siječnja), Komisija za sigurnost Izvršnog Vijeća AP Vojvodine, pokrajinski tajnik za manjine, upravu i propise dr. Tamás Korhecz, Ured pokrajinskog ombudsmana u Novom Sadu, lider Saveza vojvođanskih Mađara József Kasza, predsjednik Nacionalnog vijeća Mađara László Józsa, osmorica predsjednika sjevernobačkih općina i ministar za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajić. Uočljivo je odsustvo značajnijih reakcija na razini vlasti Republike Srbije. Predsjednik Vlade Republike Srbije dr. Vojislav Koštunica izrazio je žaljenje zbog nacionalističkih incidenata i obećao pomoć u njihovom rasvjetljavanju, a njegov sugovornik, lider SVM-a g. Kasza, izrazio je žaljenje što Koštunica ipak nije javno osudio nacionalističke incidente u Vojvodini.
O poremećaju međunacionalnih odnosa u Vojvodini u ožujku je, dan prije kosovskih događaja i njima induciranog novog vala nasilja, pisao njemački »Spiegel«. Više veleposlanstava je na ovaj ili na onaj način izrazilo zabrinutost zbog vrlo primjetnog pogoršanja međunacionalnih odnosa u Vojvodini. Isto je učinio i ministar vanjskih poslova Republike Mađarske László Kovács. Veleposlanik Srbije i Crne Gore u Budimpešti Dejan Janča ovim je povodom zatražio prijam u mađarskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Nekoliko momenata ovdje su od posebnog značaja.
Vojvodina od multietničke sve više postaje dvonacionalna. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2002. godine nijedna etnička grupa osim srpske i mađarske ne doseže svojim udjelom 3 posto stanovništva u Pokrajini.
Udio etničkih Srba je u Vojvodini izmedju popisa 1991. i 2002. godine porastao s 57 posto na 65 posto. Asimilacija manjinskih zajednica je očigledna: neke od njih su, poput rumunjske, za jedanaest godina izgubile gotovo četvrtinu svojih pripadnika (u apsolutnim brojevima broj etničkih Rumunja u Vojvodini opao je s 38.000 na 29.000).
SVIJET NE HAJE ZA AUTONOMIJU: U Vojvodini je na vlasti koalicija DOS, koja se na razini Srbije raspala i koja je na razini Srbije zamijenjena vladom drugačijeg stranačkog sastava.
Ekonomsko nazadovanje u Vojvodini objektivno otvara prostor ne samo za izlijevanje frustracija kroz etničke sukobe, nego i kompeticiju oko preostalih resursa, na primjer radnih mjesta, koja lako dobija etnički predznak.
Na prosinačkim parlamentarnim izborima krajnje desna Srpska radikalna stranka dobila je u Vojvodini 38 posto glasova, prema 22 posto u Srbiji južno od Save i Dunava. Novosadska predgrađa Kać, Futog i Veternik predstavljaju stvarni centar »velike Srbije« za koju se zalažu srpski radikali.
Ideja o autonomiji Vojvodine ne uživa podršku međunarodne zajednice: na takozvanoj »Subotičkoj inicijativi« 28. veljače 2004. godine nisu bili prisutni pozvani predstavnici nijedne od tadašnjih zemalja članica Europske unije niti Sjedinjenih Američkih Država.
Stječe se dojam da međunarodna zajednica zbog prepoznatljivog pravca razvoja kosovskog pitanja ne želi reagirati na sve izraženiju srbizaciju Vojvodine. Isto važi i za najveći dio beogradskih političkih i medijskih čimbenika, kao i onih iz civilnog društva. Istovremeno se inter-etnički odnosi u Vojvodini sve više pogoršavaju.
Autor je sociolog, profesor
Filozofskog fakulteta u Beogradu i
izvršni menadžer
Centra za razvoj civilnog društva
