Arhiv tekstova

U Zagrebu je u petak, 15. studenoga, premijerno izvedena predstava »Bunjevački blues« rađena prema knjizi priča »Prid svitom: saga o svitu koji nestaje« autora Tomislava Žigmanova. Predstava je realizirana u produkciji Glumačke družine »Histrion«, pod redateljskom palicom Vlatka Dulića koji je odigrao i glavnu ulogu. Riječ je o na scenu postavljenim pričama koje nas vraćaju u vrijeme koje je prošlo, govore o tragičnim zbivanjima iz svakodnevlja bunjevačkih Hrvata, ljubavnim jadima, nostalgiji, zemlji, Tavankutu, te podsjećaju na običaje i izraze jedne male skupine hrvatskog naroda koji se bori protiv zaborava.

 

RIČ(NE) FALI

 

Ovaj hvalevrijedan projekt prvi je ove vrste koji je omogućio da se ikavica bunjevačkih Hrvata iz Bačke prvi puta čuje na zagrebačkoj sceni, što je nemali značaj i doprinos kulturi vojvođanskih Hrvata. No, njegova realizacija nije bila jednostavna. Tomislav Žigmanov govori nam kako je nekoliko godina ustrajavao u ideji da prozni predložak njegove knjige dobije novu dimenziju na kazališnim daskama. »Višedesetljetna isključenost vojvođanskih Hrvata iz toga svijeta učinila je da postanemo, bez obzira na moguću kvalitetu, posve neinteresantni. U takvim situacijama tada od pomoći moraju biti ljudi koji imaju moć te mogu utjecati da se na tome planu nešto izmijeni. U ovome slučaju to su bili ljudi iz ureda Grada Zagreba, Tedi Lušetić, zamjenik pročelnika za kulturu, i naša Subotičanka u Zagrebu Ninoslava Zeković, koji su zaslužni da predstava bude financijski podržana. S druge strane, ravnatelj Kazališne družine ‘Histrion’ Zlatko Vitez očitovao je nesvakidašnju spremnost da upravo oni budu producenti koji će omogućiti sve kazališne uvjete da predstava bude na najvišoj razini«, kaže Tomislav Žigmanov, te dodaje kako je Vlatko Dulić, osim što je stalno podržavao inicijativu, dramatizirao i na koncu režirao predstavu, najzaslužniji što u njoj igra hrvatska reprezentacija kazališnih glumaca – od Nine Erak Svrtan, Vesne Tominac Matačić, Suzane Nikolić i Ivane Buljan do Borisa Svrtana, Gorana Grgića, Dražena Kühna i Davora Svedružića. Među njima su tri profesora na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, dok su dvoje prvaci u nacionalnom teatru, zaključuje Žigmanov. 

 

zemlja nas povezuje

 

U razgovoru s glumcima koji su zaslužni za kvalitetu ove dramske predstave čuli smo kako su bunjevačku ikavicu učili slušajući je od Dulića. »Naš kolega i redatelj, rođeni Subotičanin, kojeg od milja zovemo Lala, cijelo je vrijeme bio prisutan i korigirao naše akcente. Koliko smo u tome uspjeli to će vaša publika najbolje reći i zato se posebno veselim dolasku u Suboticu«, kaže Vesna Tominac Matačić. S druge strane, zadarska glumica Ivana Buljan-Legati koja se vrlo dobro snašla u ulozi na ikavici kaže nam kako postoji jedan dio zadarskog zaleđa koji ima ta zapjevavanja koja ima i Vojvodina, pa se ona time vješto poslužila. »Kultura bačkih Hrvata mi je bliska utoliko što sam odrasla s ljudima koji su bili vezani uz zemlju, jedni za druge, u nekom vremenu koje je sad jako daleko od ovoga u kojem živimo. Mislim da je zemlja, prijateljstvo i vezanost nekih sudbina, nešto što nas sve povezuje bez obzira na kojem meridijanu živimo. Plaši me samo hoće li to moje dijete jednog dana prepoznati«, objašnjava nam Ivana. 

Glumac Boris Svrtan je izrazio nadu da će se ova suradnja s Hrvatima iz Vojvodine i dalje njegovati. »Ovaj projekt je iskorak ka ikavici i mislim da bi tu kulturu i dalje trebali širiti i upozoriti naše vlasti da postoje Hrvati izvan domovine koji vape za nježnošću. Oduševljen sam što sam u ovom komadu i kupam se u tom jeziku koliko god mogu«, kaže Svrtan.

 

život naših ljudi

 

Na koncu, ali ne i na posljednjem mjestu, svoj su veliki stvaralački doprinos dali u glazbi Pere Ištvančić i u scenografiji slikar Ivan Balažević, obojica podrijetlom iz Vojvodine. Scenograf nam objašnjava kako je osnovna stvar o kojoj se prilikom izrade scene vodilo računa to da će ova predstava putovati, što znači da je scenu trebalo prilagoditi i prostoru koji nije teatarski. »S redateljem sam dogovorio da ona kreativna komponenta bude minimalistička, bez previše raskoši i folklorizacije. Gledao sam da to bude zgusnuto s nekoliko simboličkih elemenata koji će doprinijeti u ugođaju i reći što je bio i što danas jest život naših ljudi tamo«, rekao je Balažević.

O zainteresiranosti publike za ovu predstavu govori podatak da su karte i za idući dan bile rasprodane, dok smo komentar o njenoj kvaliteti i dojmovima zatražili od nekoga iz struke. Glumica Višnja Babić nas tako uvjerava kako je uživala u predstavi: »Ona je glumački sjajna, a naravno osobno uvijek najviše uživam u glumcima. Bila mi je vrlo interesantna, a posebno je bilo zanimljivo slušati ih kako govore«.

»Bunjevački blues« svoju izvedbu imat će i u Vojvodini, te se tako njegova premijera očekuje 5. prosinca u somborskom Narodnom kazalištu, te dan poslije, 6. prosinca, u subotičkom.