Arhiv tekstova

Golgota je hebrejski naziv za brežuljak neposredno izvan zidina tadašnjega Jeruzalema na kojemu je razapet Isus Krist. Ondje se nalaze Crkva Svetoga Groba i Isusov grob. Na temelju etimologije hebrejskoga toponima Golgota nastala je latinska inačica – Calvaria. U hrvatskome jeziku pronalazimo prilagođeni izraz Kalvarija već u 15. st.  U tom su smislu nazivi Golgota i Kalvarija dva različita naziva istoga mjesta za što potvrdu nalazimo  u »Hrvatskoj kršćanskoj terminologiji«  fra Jeronima Šetke koji pod natuknicom Kalvarija navodi: »isto što i Golgota.«  U hrvatskoj je jezičnoj tradiciji riječ Kalvarija uobičajenija. Istoznačnost naziva Golgota i Kalvarija točna je samo kada se odnosi na mikrotoponim mjesta Isusove muke i smrti. 

Vladimir Anić u svome »Velikome rječniku hrvatskoga jezika« uz riječ Kalvarija navodi i druga značenja: uređena uzvisina s tri križa za posjećivanje i hodočašće u vrijeme korizme; serija slika i skulptura u crkvi ili njezinom vanjskom prostoru koje prikazuju prizore Kristovih muka. Riječ Golgota u Anića nema ta značenja i nije ju moguće rabiti u tom kontekstu.

U navedenome rječniku pronalazimo i prenesno značenje toponima Golgota i Kalvarija. Kao opće imenice golgota i kalvarija znače tešku muku, velike patnje i simbol su trpljenja i ispaštanja.  Iako su kao opće imenice istoznačnice, nemaju jednaku stilističku vrijednost. Ovdje pronalazimo dosta različitosti, naime križni put pojedinca nazivamo njegovom osobnom kalvarijom koja za svoj najbolniji vrhunac ima golgotu. Kalvarije obično traju dugo dok se golgote mogu javljati i samostalno kao teške kratkotrajne patnje. Dakle golgota je snažnija i punoznačnija riječ, a predstavlja vrhunac muka i patnja, završni prizor križnoga puta.  Riječ kalvarija postala je sinonim za križni put, uz mnoga se svetišta (aljmaško, međugorsko i dr.) nalazi brežuljak s postajama križnoga puta. Takav se brežuljak obično naziva Kalvarijom.