Arhiv tekstova
Od mašte do stvarnosti
Ivan Manjesko rođen je 1959. godine u Subotici. Nakon završene srednje škole studirao je i apsolvirao na Građevinskom fakultetu u Subotici. Od 1979. godine aktivan je član folklorne sekcije KUD-a »Bunjevačko kolo«. U proljeće 2001. godine u sekciji Istvána Tereka, osnivača i člana Grupe Q, dobiva prve poduke iz crtanja i slikanja.
Sa članovima ove sekcije sudjeluje na jednodnevnim likovnim kolonijama gdje izlaže na nekoliko grupnih izložbi. Članom Likovnog odjela Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«, postaje u jeseni, već spomenute, 2001. godine. U ovom centru likovni pedagog i slikar Stipan Šabić (1928. -2003.) podučavao ga je i radio s njime na njegovom usavršavanju.
STRPLJIVOST I UPORNOST: Ivan Manjesko sudjelovao je u radu likovnih kolonija: Oroshaza u Mađarskoj 2001. godine, na koloniji »Bunarić« je sudjelovao od 2002. godine, a i ove godine planira sudjelovati na već spomenutoj koloniji. Na koloniji »Likar« u Osijeku je sudjelovao 2003. godine, kao i na koloniji »Sava« u Brčkom. Kako je i sam rekao svojim radom dao je doprinos za: Inicijalni fond za otvaranje Hrvatske čitaonice, za zaštitu Bogolyvara, za obnovu dijela rehabilitacijskog centra subotičke bolnice, za obnovu tornja na crkvi svetog Roka u Subotici. Do sada je izlagao na 23 kolektivne izložbe, a nedavno, točnije 15. lipnja, imao je prvu samostalnu izložbu.
»Dugo nisam radio, jer nisam vidio što bih mogao pokazati ljudima. Ovo je sada na neki način bijeg od stvarnosti, kako ljudima koji gledaju ove slike tako i meni dok ih radim. Do sad nisam imao takvu potrebu. Sa svojim slikama i svojim radom želim ljude bar na trenutak odvući od svakidašnjice i na kratko ih odvesti u svijet mašte i želje«, kaže Ivan Manjesko. Najčešće slika pejzaže, mrtvu prirodu i životinje, ali posebice se odlučuje za apstraktni izraz. Kako je i sam rekao, pokušao je raditi svašta i sa svačim, ali sve to radi toga da isproba sebe, da bi uvidio što je za njega najbolje. Upornost i rad su puno doprinijeli njegovom napretku. Okušao se u mnogim slikarskim tehnikama ali pastel je ona kojom se najviše služi. No, sada radi i kombiniranom tehnikom.
APSTRAKTNE SLIKE: Ono što najviše voli slikati jesu životinje. Ne samo da ih voli slikati, nego ih voli i kao prijatelje. Za budućnost nema posebnih planova, nego, kako je rekao, sve je to stvar vremena, slučaja, situacije i okolnosti. Ne pravi mnogo planova, jer se najčešće ti planovi ne ostvare, nego se trudi da od minimalnog napravi maksimalno u zavisnosti od situacije. Svaka njegova slika govori za sebe, svaka ima svoju priču. Ono što je najbitnije kod njegovih apstraktnih slika je to što on želi da svaka osoba može tu sliku doživjeti na poseban način, baš onako kako želi. Jer svaka slika predstavlja nešto posebno za svakoga tko je promatra. I nitko ne može pogriješiti, jer je to, jednostavno, njegovo viđenje.
