Arhiv tekstova
Ribičke priče
Ukoliko se u Vašem društvu nađe samo jedan pasionirani ribič neumitno će, u najpovoljnijem trenutku razgovora, iskoristiti prigodu da se, barem jednom, pohvali na račun svoje »udičarske« karijere. Ako je pak u drugarskom okruženju više »pasioniranih« – ribičkim pričama neće biti kraja…
MALE-VELIKE RIBE: U pričama ponosnih hvatača gotovo da ne postoje male ribe, već se poglavito radi samo o »kraljevskim« primjercima bilo koje riblje vrste o kojoj se povede riječ. Ipak prema znanstvenoj podjeli, koja ribe dijeli u čak više od 100 redova i podskupina, ovog vodenog stvora (Riba, subphylum Vertebrata) možemo podijeliti u dvije velike skupine Agnatha (bez čeljusti) i Gnathostamata (ribe s čeljusti). U daljnjim, širim i užim, podjelama ribe se dijele prema svojim specifikumima kao što su: skelet, krljušt, vrsti hrane koju konzumiraju, izgledu…
PRVE RIBE: Nije zabilježeno kada se prvi ribič pohvalio svojim ulovom, ali se na temelju pronađenih fosilnih ostataka pouzdano zna da su ribe naseljavale zemljine vodene površine još prije 480 milijuna godina. Ali on nikako nije mogao, u priči, sebi prisvojiti izuzetan ulov s obzirom da su u to vrijeme ribe bile malih razmjera i bez izraženih čeljusti koje su se razvile tek kasnije u periodu evolucije. Današnja znanost, opet, špekulira s brojkom od oko 22.000 vrsta koje »plivaju« oceanima, morima, rijekama, jezerima, potocima…
PRVI RIBIČI: S obzirom kako znanost još uvijek nije pronašla predhistorijske ostatke prvog ribiča, ostaje nam da nagađamo kada je čovjek prvi puta pokušao loviti »hranu u vodi«. Vrlo vjerojatno je to pokušao s kopljem (zašiljeni oštri komad kamena privezan na drveni štap) uzdajući se u svoju brzinu, ali je gotovo sigurno da se, kada je uspio uloviti prvu ribu, istog trena ozaren svojim dostignućem ubrzano zaputio do pećine i pohvalio se svojim »ukućanima«. Jer uloviti ribu, a ne pohvaliti se ulovom, isto je kao da i niste ništa uhvatili. Predhistorija ili današnjica princip je isti…
RIBA KAO HRANA: Bilo kako bilo, još su naši prethistorijski ribiči, ubrzo ustanovili hranljivu vrijednost ribe i počeli je koristiti u ishrani koja se dotad bazirala isključivo na mesu ulovljene životinje ili hrani biljnog podrijetla. Riba je, kao što je dobro poznato, izvor brojnih proteina koji su izuzetno važni u čovjekovoj ishrani, zdrava je i preporuča se njena konzumacija minimalno jedanput na tjedan. Svakako najpoznatije riblje jelo kod nas je riblji paprikaš (fiš paprikaš) koji se sprema od dvije ili više vrsta ribe, u slatkoj ili ljutkastoj varijanti, u ovisnosti o afinitetu konzumenata. Spravljanje ove riblje delicije smatra se jednim od prestižnijih kulinarskih poduhvata i često su majstori »kotlića« ovjenčani slavom u društvu gurmana. U primorskim krajevima riba se sprema na jednostavniji i brži način, na gradelama, dimljena na vatri ili pečena u tavi i predstavlja osnovni, posve razumljivo, sastojak tjedne gastronomske ponude. U našim, vojvođanskim krajevima, u obilju riječne, jezerske ili ribnjačke ribe, na meniju se nađe barem jednom tijekom sedmice.
RIBA KAO TROFEJ: Ne rijetko se događa da pasionirani ribič i nije pasionirani ljubitelj ribe kao osnovnog sastojka ishrane. Pravom ribiču veće je zadovoljstvo uloviti nego pojesti ribu. Strast hvatanja ribe u omiljenom krajoliku uz vodu, bila ona stajaća ili tekuća, kao i zadovoljstvo kada se štap ili plovak »zatresu«, poznata je samo onima koji su je i sami, izravno, okusili. A kada se ulov izvadi na obalu, »rukama izmjeri«, budite sigurni da u startu riba ima barem desetak centimetara više od stvarne veličine, a dok »priča« stigne do slušatelja narast će još i više…
